Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.

Tko je ta žena što drži lik novog Adama? Promatrajući grčku ikonu koja prikazuje svetu Veroniku kako u rukama drži rubac na kojemu je prikazano lice našeg Spasitelja, možemo uočiti zapanjujuću Veronikinu smirenost. Njezin blagi i hrabri pogled prodire kroz nas koji gledamo prema njoj. Ruke joj, ne odviše, čvrsto drže rubac na kojem se nalazi lik Boga, doima se kao da će joj svakog trena skliznuti s ruke i pasti na zemlju. Izaziva nelagodu. Što ako takav dragocjeni predmet padne na zemlju, dodirne blatnjavu, prljavu zemlju. No ipak rubac ostaje u njezinim rukama, u njezinim očima nema nikakvog straha. Ona se ne boji, lik Krista osta će u njezinim rukama i nikada neće iz njih pasti. 

To je Veronika, žena koja drži lik novog Adama. Put na kojem se Bog susreće s njom više nije vrt. Više nema zlokobnog stabla koje je oskvrnulo sliku Božju u nama. Više nema Evine ruke koja želi izopačenu slobodu. Susreću se Bog i žena na križnom putu. Obnavlja se razrušeni odnos. Žena, u ime svih nas, pruža svome Tvorcu rubac pokajanja da nam On pokaže što to znači biti istinski čovjek. Bog uzvraća dajući nama svoje lice. Evo, čovjeka! sada poprima zapanjujuće razmjere. Pravi Bog pokazuje što znači biti istinski čovjek. To nije čovjek grijehom ranjen, to je čovjek odjeven u milost. 

Zato Veronika ispred sebe drži sliku Kristovu, sliku koja se nalazi u svima nama. Ta slika sada na dramatičan način stoji u Veronikinim rukama. Sliku drži, slika je ona, slika je u njoj. Svakako Veronika je istinska slika Kristova. Ona govori o našoj naravi, naravi koja je stvorena na ikonu Krista. 

Susret Krista i Veronike je susret ranjenog Boga s ranjenim čovjekom. Slika koja je u svakome od nas po našem stvaranju vapi za obnovom. Krist obnavlja našu ikoničnu narav. Naša obnova je započela na usponu na Golgotu. I ta ista slika, odnosno mi sami, dosegnut će potpunu obnovu tek kada prođe kroz razapinjanje na križu s Kristom i ugleda zoru osmoga dana. Kada Krist pobjedi bezdan smrti.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse Kriste, po svome Božanskom promislu susreo si Veroniku na svome križnom putu. On je bila tamo u ime svih nas. Bila je tamo da ti pruži rubac našeg pokajanja. Jedna žena, u ime svih nas, pružila je ruku protiv Tebe, a ova sada pruža ruku da ti pomogne na križnom putu. A Ti joj uzvraćaš, darovavši joj sliku sebe kako bi ona spoznala čija je slika.

U njoj si svima nama ponovio zapanjujuću stvarnost. „Čovječe, ti si slika Božja! Grijehom ranjena, ali ipak slika Božja.“ Dok koračamo s tobom na križnom putu, daj nam hrabrosti da prihvatimo tu istinu o našem postojanju. A potom učini sve što je potrebno da toj slici bude vraćeno ono što joj je grijeh oteo. Gospodine Isuse, daj da budemo istinska tvoja slika, primi rubac našeg pokajanja i ureži u nas svoju sliku, sliku sebe, Pobjednika nad smrću!

Smiluj nam se Gospodine!

Smiluj nam se!