Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.

Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.  

„Barjaci kreću Kraljevi“. Izrugani Kralj, ispljuvani Pomazanik, nerječiti Prorok, uzima na se Križ i već se pokazuje toliko oslabljen, da vojnici pronalaze „nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.“ (Mt 27, 32) Zato se i danas putu Križa, između dva pada, ubraja i događaj kada je jedan čovjek prisiljen da Isusu pomogne nositi križ. 

„Otajstvo Križa sjaji se“. Ma kako se trudili pojmiti, križ ostaje opor. Kakav sjaj možemo nazrijeti u tom strašnome mučilu, da bismo ga nazvali barjakom poniženoga Sluge Gospodnjega? Baš kao i taj čovjek, prisiljen da bude opterećen teretom, i mi smo pozvani preuzeti teret Križa posluhom vjere. U postojanoj podložnosti, zajedno sa Šimunom, to mučilo zbog Isusa postaje i naš barjak, to otajstvo iz njega na nas slavom prosijava.  

„Gdje tijelom, tijela Stvoritelj“. Drevni je kršćanski pisac naznačio da nositi Križ Gospodinov nije stvar dalekih, izuzetih obzorja promatrača, to je posve konkretna, tjelesna stvarnost koja seže do naše svakodnevice. Upravo nas tako skrojeni barjak, krojen prema vječnom Božjem promislu, poziva na dioništvo: „A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.“ (1 Kor 12, 27) Surovošću zaogrnuta slava, zasinula očima vjere, poziva na razmjenu: „Na kojem Život umrije“. 

Nastavlja drevni pisac, „Uzdignut je na prečki toj.“ Već nam Ivanov navještaj Radosne vijesti govori kako je raspeće događaj uzdignuća. „A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“ (Iv 12, 32) Šimun je toj poprečnoj gredi privučen koji korak prije uzdignuća, kada barjak još nije izvješen. Privlači i nas po primjeru toga prisiljenoga čovjeka, na kojeg su vojnici stavili križ „da ga nosi za Isusom.“ (Lk 23, 26) Evo učenika, koji je unijet u otajstvo Križa, jer je zahvaćen riječju: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“. (Mt 16, 24) Evo, makar i izvana primoranog, ipak pravoga učenika, onoga koji se pouzdaje u obećanje „a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ (Mt 16, 25) Takav je našao život jer je od svoga života dao da Život podnese smrt i da „smrću ljude oživi“. 

Pomolimo se. 

Isuse, dok hodamo za tobom poput Šimuna, noseći svoje križeve pridružene tvome veličanstvenome Križu, molimo te da nam daš dio u svome obećanju; da nađemo Život, izgubivši svoj poradi tebe.  Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Smiluj nam se, Gospodine!

fr. Mislav Matijašić OP