U petak, 26. rujna 2025., uz pratnju svoje subraće iz Reda propovjednika, druge braće svećenika i mnogih iz vjerničkog puka, koji su ga poznavali, pokopan je fr. Luka Prcela. O ostavštini fr. Luke pritom je prigodno progovorio otac provincijal, fr. Tomislav Kraljević, čija se eulogija u punini može pročitati ovdje:

Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. (Rim 14,7-9)

Brat Luka Prcela kao dominikanac nije živio sebi niti je umro za sebe. Brat Luka nije se mirio s činjenicom da čovjek mora živjeti u strahu, ropstvu i grijehu, a isto tako nije se mirio s činjenicom da čovjek mora umrijeti. Nije prihvaćao smrt u bilo kakvom obliku. Borio se do zadnjeg trenutka i nije popuštao. Mislili smo da bi bilo dobro da popusti, ali sad znamo da je bio u pravu,  jer je do kraja bio svoj. I na smrtnoj postelji prkosio je smrti znajući da smrt nema zadnju riječ. Istina je da je u jednom trenutku prihvatio da više nije jak i da ga snage napuštaju, te da više ne može slaviti svetu misu i propovijedati, ali je i dalje molio i na kraju predao Gospodinu svoj život. Do kraja je ostao svoj. Prkosan prema grijehu i ropstvu, milosrdan prema malenima, dobrohotan prema potrebitima. Prkosan prema ropstvu i ideologiji, a nježan prema raskajanom srcu. Bio je svoj, jer je znao da je opravdan vjerom u Boga i da je njegova vjera nošena nutarnjom poslušnošću srca Riječi Božjoj koja ga je hranila i činila da njegova djela budu ispravna i istinita. Brat Luka je svaki dan barem jedan sat proveo čitajući Sveto Pismo.

Luka Prcela se rodio 14. 10. 1941. u Košutama kod Trilja od oca Stjepana i Ive rođ. Mateljan. Osnovnu školu pohađao je u Košutama od 1948. do 1957. Klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču od 1957. do 1961. gdje je i maturirao. Godine 1961. stupa u novicijat u Dubrovniku gdje i polaže svoje prve zavjete 1962. A svečane zavjete u Redu propovjednika – dominikanaca polaže 8. 12. 1967. u Zagrebu.

Filozofiju studira u Dubrovniku od 1964. do 1966., a teološke studije pohađa od 1966. do 1971. u Zagrebu, Lausanne-i i Fribourg-u u Švicarskoj gdje stječe kanonski licencijat iz teologije s temom „Antropološki aspekt apostolske konstitucije Crkva u suvremenom svijetu“ (Gaudium te Spes).

Na Petrovo, 29. 6. 1969., zaređen je za svećenika u Zagrebu. Po završetku studija 1971. asigniran je u Gruž u Dubrovniku gdje djeluje u dominikanskoj župi sv. Križa kao župni vikar do 1975. Nakon pet godina službe asigniran je u samostan sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu najprije kao župni vikar, a od 1979. do 2009. kao župnik.

Trideset godina služio je kao župnik vjernicima iz gradskih četvrti Radunica i Lučac slaveći svete sakramente i poučavajući generacije djece istinama katoličke Crkve, tješeći i slaveći Božje milosrđe u sakramentu svete ispovijedi svima koji su s otokâ, Splita i okolice znali navratiti u svetog Dominika na pomirenje s Gospodinom. Ujedno je bio primjer i uzor mladim svećenicima koji su dolazili u svetog Dominika poučavajući ih kako u jednostavnosti srca i snazi vjere propovijedati u dobrim i zlim vremenima koja prožimaju život svakog čovjeka, te kako pastoralno zauzeto raditi u župi i samostanu.

Pater Luka je obnašao brojne službe u Hrvatskoj Dominikanskoj Provinciji Navještenja blažene Djevice Marije kroz desetljeća njegova rada. Bio je vijećnik provincije, knjižničar, lektor, suprior, prior, ispovjednik, duhovnik. Desetljećima je brat Luka slavio svetu misu svako jutro u 7 h kod sestara dominikanki u svetog Martina. Time je posvjedočio poniznu jednostavnost i ustrajnost.

Osobito se pater Luka istaknuo kao vrstan propovjednik kojega su brojni rado dolazili poslušati u crkvi svetog Dominika na nedjeljnim misama u 10 h na splitskom pazaru. Njegove su propovijedi nosile pečat istine i ljubavi. Slobodno možemo reći da to nisu bile prazne riječi, nego poziv na obraćenje, vjernost, slobodu, na življenje vjere u svakodnevici. Napose u vremenima kada je srce hrvatskog naroda kucalo za toliko iščekivanu i željenu slobodu, jer se osjećalo da ona dolazi i da nam je nitko ne može oduzeti. Tako je bilo i na božićnoj misi 1982. godine kada je u propovijedi između ostalog rekao: „Svjestan sam stravične situacije. Danas se čovjeku ne da da postane čovjek… Čim se rodi, na njega se baca mreža da ne uzleti. Sve se poduzima, da ga se učini janjičarem sistema…“ i zbog ovih riječi pater Luka je osuđen na zatvorsku kaznu od 5 godina strogog zatvora. Zbog ljubavi prema evanđelju Isusa Krista koje je istina i sloboda, gotovo tri godine proveo je u jugoslavenskim komunističkim zatvorima u Splitu, Makarskoj, Požegi i Zagrebu, od 24. siječnja 1983. do 25. studenoga 1985. Bilo mu je zabranjeno javno nastupanje i propovijedanje. No on je zapravo propovijedao svojim životom, posred svoje dominikanske zajednice, koja je svjedočila ljubav prema svome hrvatskom narodu i svakom čovjeku. Dizao je glas za istinu, hrabrio i poticao na ustrajnost. Brat Luka živio je da bi propovijedao, a propovijedao je riječju i djelima milosrđa.

Često se dogodi da kad netko umre, tek tada shvatimo što nam je sve značio. Kao što je rimski satnik pod križem Isusovim u trenutku njegove smrti uskliknuo „zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“ (Mk 15, 39). Ne samo zbog izraza sućuti koji su ovih dana stizali u naš samostan na pazaru nego i zbog vaše prisutnosti ovdje danas, osvjedočili smo se da je brat Luka bio svojevrsna legenda grada Splita. Srce nam je danas ispunjeno tugom jer se rastajemo, ali i zahvalnošću jer smo ga imali u svojoj sredini – kao učitelja, ispovjednika, brata i prijatelja. Njegov je život bio vježbanje ustrajnosti, borba za istinu, služenje Crkvi i svome hrvatskom narodu. Bio je svećenik koji nije štedio sebe, nego se trošio za druge.

Dragi brate Luka, danas te predajemo u ruke Ocu milosrđa. Vjerujemo da će Gospodin, kojem si služio čitav život, primiti tvoju dušu i udijeliti mir. Hvala ti za sve molitve, riječi, darovano vrijeme i srce koje si dijelio s nama. A nama koji ostajemo tvoj život ostaje primjer i nadahnuće, da budemo ljudi vjere, istine i ljubavi. Počivaj u miru Božjem, dragi naš pater Luka, dok čekamo ponovni susret u kraljevstvu nebeskom. Amen!