Prošle godine, od 18. srpnja do 8. kolovoza  2025., okupljeni na redovitoj Općoj skupštini u Krakovu, a pod vodstvom Učitelja Reda, fr. Gerarda Francisca Timonera III., braća dominikanci iz cijelog svijeta su zajednički razlučivali o izazovima po njihovo poslanje propovijedanja Evanđelja u modernom svijetu. Dominikanci ne vide sebe kao puke prenositelje informacija, već kao sudionike u sveobuhvatnoj Kristovoj spasenjskoj inicijativi (usp. Iv 20,21) koja poziva na dublje zajedništvo s Gospodinom. I baš kao što je sv. Dominik proveo noć u razgovoru s gostioničarom, tako i braća iz Reda propovjednika danas nastoje biti suputnici svojih suvremenika, obraćajući im se ne kao „publici”, već kao „sugovornicima”.

Te davne noći u Toulouseu susret i razgovor svetog Dominika s gostioničarom nije bio jednosmjerno poučavanje. Taj susret prijateljstva duboko je preobrazio obojicu. Gostioničara je priveo vjeri, a Dominika je usmjerio na životni put utemeljitelja Reda koji ne vlada, nego sluša i odgovara, uči i poučava, moli i kontemplira. Propovijedanje je, dakle, događaj uzajamnosti u kojem Bog preobražava i onoga koji naviješta i onoga koji prima Riječ. To je dijalog koji obuhvaća Boga, bližnjega i samu braću iz Reda propovjednika, u naporu koji je  usmjeren isključivo na spasenje duša.

„Naša je nada da oni ne ostanu naša publika, već da istinski postanu sugovornici našeg poslanja. Izraz ‘sugovornici’ je važan jer poslanje nije jednosmjerni pothvat, već razgovor prijateljstva za koji se nadamo da će biti plodonosan za sve.“ (Iz Akata Opće skupštine u Krakovu 2025.) U tom istom duhu, dana 25. ožujka 2026. godine, na svetkovinu Blagovijesti, održan je i Dan hrvatske dominikanske provincije na kojem se razmatralo i razgovaralo o uvidima i smjernicama Akata Opće skupštine Reda iz Krakova, a koji otkrivaju smjer Reda u godinama koje dolaze.

Propovijedanje kao “prijateljski razgovor”

Braća dominikanci su tako odredili svoj pristup poslanju propovijedanja Evanđelja, odbacujući jednosmjerni monolog, u smjeru onoga što sveti Toma Akvinski naziva „razgovorom prijateljstva“. Cilj nije tek obratiti publiku, već omogućiti da slušatelji postanu istinski sugovornici i sudrugovi u dijalogu o Bogu. Na Danu provincije se tako razgovaralo o četirima “publikama” kojima se danas propovjednici obraćaju:

1. Oni koji još ne poznaju Isusa (Missio ad gentes).

2. Vjernici koji žude za dubljim intelektualnim i duhovnim utemeljenjem.

3. Udaljeni od Crkve, oni koje je razočarala institucija ili su ravnodušni.

4. Mladi, koji se nalaze u svim navedenim situacijama i traže autentičnost.

Akti Opće skupštine iz Krakova napose naglašavaju da autentično propovijedanje uvijek preobražava i onoga koji govori. Drugim riječima, potrebno je i stalno osobno obraćenje kroz obraćanje ne bi li propovjednika dotaknule situacija i potrebe drugoga koga vidi uistinu Božjim očima.

Moderni Aeropag

Inspirirani Pavlovim govorom u Ateni (usp. Dj 17), braća dominikanci prepoznaju moderne prostore misije koje nazivaju „areopazima“. To nisu samo geografske lokacije, već prostori ljudske čežnje. Propovjednik mora toj žudnji bližnjega za Bogom pristupati s poštovanjem, sjećajući se Mojsija pred gorućim grmom koji je stajao na „svetom tlu“, jer su oni kojima je poslan naviještati Evanđelje dragocjeni i sveti Bogu.

Ovi prostori uključuju:

Digitalni kontinent: gdje se oblikuju misli novih generacija.

Sveučilišta i muzeje: mjesta intelektualne potrage.

Kafiće, pubove i festivale: gdje se odvija stvarni život.

Mjesta ljudske krhkosti: Bolnice i knjižnice – prostori tišine i patnje u kojima odjekuje vapaj za utjehom.

Kao vodiči na putu vjere, propovjednici su poslani služiti zajednici kroz tri ključna stupa:

Živo svjedočanstvo vjere u lokalnoj zajednici: Samostanski život i bratsko zajedništvo su ono inicijalno propovijedanje. Župa povjerena Redu mora biti prostor u kojem se vidi da je zajedništvo moguće.

Studij kao njegovanje uma za spasenje duša: Ne nuditi tek informiranje, nego solidnu teološku formaciju koja vjernicima pomaže odgovoriti na izazove sekularizacije i polarizacije, sjedinjujući vjeru i razum.

Sakramentalni život i milosrđe: Posebnu pozornost treba pridavati sakramentu ispovijedi kao povlaštenom mjestu obnove prijateljstva s Bogom, gdje se vjernici prate s dubokim suosjećanjem.

Red je proglasio Apostolski vikarijat Puerto Maldonado u peruanskoj Amazoniji svojim apsolutnim prioritetom ad gentes do sljedeće Skupštine. Misija u Amazoniji simbolizira spremnost Reda da napusti udobnost i bude prisutan tamo gdje je priroda i čovjek najugroženiji. Tako se i na Danu provincije u zagrebačkom samostanu Kraljice svete krunice razgovaralo o misionarenju ne samo u udaljenim krajevima nego i u vlastitim župama, ali i izvan takvih “zona komfora” među onima kojima otvorena vrata lokalne crkve nisu poziv dobrodošlice i s kojima se propovjednik inače ne bi sreo, osim ako ne izađe među njih.

Najosjetljiviji dio poslanja propovijedanja jest susret s onima koji su na marginama zajednice vjernika ili su napustili Crkvu. Iskustvo učenika na putu za Emaus ogledalo je današnjeg duhovnog stanja mnogih: hodaju s Isusom, ali im je on „uskraćen očima“ (Lk 24, 16) zbog razočaranja i sablazni. Stoga, razvijajući „teologiju neuspjeha“, braća dominikanci uče od apostola Tome: kao što je on prepoznao Isusa kroz njegove rane, tako i Crkva danas mora dopustiti da njezine rane postanu mjesta poniznog susreta i zacjeljenja. Propovijedanje ne smije biti samo riječima, već primjerom i djelima koja liječe slomljeno povjerenje. Transparentnost i pravednost postaju ključni preduvjeti da bi riječ o Bogu ponovno bila vjerodostojna. Takav pristup zahtijeva proročku pronicljivost, osobito kada su u pitanju mladi koji se nalaze usred suvremenih previranja.

Živjeti, a ne životariti

Mladi nisu samo „budućnost“ ili puki primatelji naše misije. U biblijskoj slici umnažanja kruhova (Iv 6, 5-15), ključna figura je apostol Andrija koji prepoznaje dječaka s pet hljebova i dvije ribe. Mladi čovjek u današnjoj situaciji nije samo gladan smisla; on je onaj koji je gladan činiti dobro drugima. On je darovatelj, subjekt koji nudi „kruh i ribu“ svojih talenta Crkvi. Dominikanska je zadaća biti poput „Andrije“ – postati oni koji vide potencijal ondje gdje drugi vide nedostatak. U krhkoj kulturi današnjice, mladi sugovornik u dominikanskoj misiji pozvan je razvijati sljedeće kreposti:

Kritičko mišljenje i Veritas: Sposobnost razlikovanja istine od ideologije kroz studij.

Digitalna etika i prisutnost: Kreativno evangeliziranje digitalnog prostora, a ne samo konzumiranje sadržaja.

Ukorijenjenost u Kristu: Razvoj osobne duhovnosti koja nije tek emocija, već živi odnos s Riječi.

Aktivno vodstvo: Spremnost na preuzimanje odgovornosti u sinodalnoj Crkvi.

Cjelovitost života: Sklad između onoga što se vjeruje, misli i čini u svakodnevici.

Kao najsnažniju inspiraciju za budućnost, Red ističe lik blaženog Pier Giorgia Frassatija, čija je kanonizacija najavljena za 7. rujna 2025. godine. Ovaj mladi dominikanac laik, osnivač „Družbe sumnjivaca“ (Società dei Tipi Loschi), utjelovljuje ideal modernog vjernika: onoga koji spaja duboku kontemplaciju s radikalnim društvenim angažmanom.

Dominikansko propovijedanje u podijeljenom svijetu ne smije biti puko ponavljanje naučenih lekcija. Ono mora biti „smjelost nevjerojatnoga“ – svjedočanstvo da je u Kristu preobražaj moguć, da dijalog pobjeđuje podjele i da milosrđe nadilazi neuspjeh. Braća dominikanci, kao sugovornici s Bogom i ljudima, poslani su pronositi Radosnu vijest o Sinu Božjem koji je postao čovjekom kako bi čovjek postao sudionikom Božje naravi.