Ovogodišnji Dan Provincije obilježen je nešto ranije nego obično, u četvrtak 13. ožujka, umjesto na svetkovinu Blagovijesti 25. ožujka. Ipak, to ne znači da je proslava ovogodišnjeg imendana Hrvatske dominikanske provincije ‘Navještenja Blažene Djevice Marije’ bila išta manje svečana. Tako se u prijepodnevnim satima održalo zasjedanje Provincijskog vijeća ne bi li se poslijepodne okupili svi ogranci Dominikanske obitelji: braća dominikanci, kao i sestre dominikanke te članovi dominikanskih laičkih bratstava s područja grada Zagreba. Spomenička knjižnica ‘Hijacint Bošković’ u sklopu samostana Kraljice svete Krunice poslužila je kao prigodno poprište obilježavanja Dana Provincije. Poslijepodnevni Studijski program uključivao je izlaganja gostujućih predavača o biblijskom utemeljenju posvećenog života, obnovi redovništva u sadašnjem trenutku kroz povratak na izvor redovničkog duha i izazovu privlačenja novih zvanja.

Prvo predavanje, naslovljeno ‘Biblijskim putem nade’, održala je izv. prof. dr. sc. Silvana Fužinato iz Družbe Presvetog Srca Isusova, a koja je ujedno docentica i pročelnica Katedre Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta unutar Odsjeka za Svetog pismo i sustavnu teologiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Objavila je 6 knjiga, 18 znanstvenih radova i 23 stručnih radova, te je do sada izlagala na preko 20 znanstvenih i stručnih skupova. Također vrlo je aktivna u  popularizaciji biblijske teologije.

Vodeći se trima svetopisamskih tekstovima – Ez 12 o značenju proročke geste Ezekielove kada oponaša skoro izgnanstvo Izraela u Babilon, Prop 3 o važnosti prepoznavanja ključnih trenutaka (grč. kairos) u tijeku životu i Mk 15 o Isusovom vapaju nade Bogu Ocu u trenutku potpune napuštenosti i odbačenosti na križu – dr. sc. Silvana Fužinato je podvukla važnost otvorenosti redovničkih zajednica, napose u nesigurnim vremenima i trenucima krize, jer zatvoriti se u sebe iz straha, ili kojeg god drugog razloga, nije ništa manje nego propustiti poticaj Duha Svetoga na onaj ‘izlazak’ vjere čije smisao povratak Bogu.

Drugo predavanje, naslovljeno ‘Biblijsko-kristološko utemeljenje redovničkog služenja’, održao je prof. dr. sc. Ivan Karlić OFMConv, redoviti profesor u trajnom zvanju i pročelnik Katedre za dogmatsku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Objavio je dvanaest autorskih knjiga, uredio više zbornika radova sa znanstvenih skupova, objavio preko šezdeset znanstvenih članaka te više stručnih radova, a voditelj je i suradnik na više znanstveno-istraživačkih projekata.

Osvrnuvši se na dekret ‘Perfecta caritatis’ o obnovi posvećenog života Drugog vatikanskog sabora i na Godinu posvećenog života (2015.), dr. sc. Ivan Karlić je ustvrdio kako rješenje aktualne krize redovništva o kojoj se mnogo govori, leži u posvješćivanju ‘služenja’ kao one kršćanske ortoprakse na koju smo svi pozvani Kristovim primjerom. Po Isusu se Bog objavljuje kao onaj koji služi, a ne samo kao ‘Ja jesam’ (Izl), čime oblikuje kršćansko samopoimanje i identitet, kao i kriterij vjernosti i pravednosti pred Gospodinom (usp. Mt 25). Kršćanin je tako pozvan prihvatiti Boga kao poniznog i uniženog slugu nasuprot težnji glorifikacije moći i veličanstva (Božjeg) ili dojma da služenje obvezuje služenoga. Struktura kršćanskog života je tako jednostavna, ali zahtjevna, jer je mjera služenja koju je postavio Isus ona ‘bez mjere’. Nažalost, još nema ekleziologije služenja i u tome smislu još nije razvijena ona kristovska motivacija za istinsko služenje.

Treće predavanje, naslovljeno ‘Učinit ću vas ribarima ljudi’, održao je dr.sc. Vinko Mamić OCD, provincijal Hrvatske karmelićanske provincije Svetog Oca Josipa i ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu. U svome izlaganju je iznio iskustva braće karmelićana s privlačenjem novih zvanja koristeći društvene mreže kroz analogiju s različitim vrstama ribolova. Ne ulazeći odveć u detalje, možda najvažnija pouka koju je otac Vinko ponudio jest da ne treba pasivno čekati hoće li se tko samoinicijativno javiti razlučujući ima li ili ne zvanje, već itekako valja poticati one koji su privučeni nekom redovničkom zajednicom neka se odvaže na posvećeni život. Isto tako, cijela zajednica treba biti angažirana oko njegovanja novih zvanja. Na kraju, ako netko razluči kako redovništvo nije njegov životni put, s njime ili njom svejedno trebati održati kontakt, jer život u svijetu ne isključuje duhovni život.

Nakon predavanja i kraće rasprave, obilježavanje Dana provincije okončano je zajedničkom molitvom krunice i svečanim misnim slavljem.