U Korčuli je 6. prosinca 2024. slavljen blagdan sv. Nikole, nebeskog zaštitnika dominikanskog samostana i crkve. Slavlje je započelo u jutarnjim satima u samostanu sestara dominikanki, gdje je “sv. Nikola” dočekan razdraganom dječjom pjesmom da bi zatim okupljenim mališanima podijelio prigodne darove uz poticajni duhovni nagovor.

Središnji dio dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fr. Domagoj Augustin Polanščak, u koncelebraciji s fr. Zvonkom Džankićem, starješinom korčulanskog samostana, i euharistijskom zajedništvu sa sestrama dominikankama i okupljenim vjernicima. Poslije svete mise prijatelji samostana nastavili su slavlje u samostanskoj blagovaonici.

U nastavku donosimo blagdansku propovijed nadahnutu pričom o sv. Nikoli, jednom od najpoznatijih i najomiljenijih kršćanskih svetaca:

“Nalazimo se u vremenu Došašća. To je vrijeme nade i strpljivog iščekivanja nečeg boljeg, ljepšeg, ljudskijeg, božanskijeg. Bog dolazi. Isus dolazi. “Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze!”. To svjetlo prepoznala su dva slijepca iz današnjeg Evanđelja. Vidjeli su svjetlo jer su vjerovali. Vidjeli su Isusa u tami koja ih nije progutala. “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?”, kaže psalmist. Jedan od najvjernijih Isusovih učenika, koji je dobrotom i ljubavlju pronosio svjetlo Kristovo, bio je sv. Nikola. Tko je bio ovaj svetac i što nama, ljudima XXI. stoljeća, može poručiti čovjek koji je hodao ovom zemljom prije više od 1600 godina?

Riječ je o jednom od najčašćenijih svetaca Zapadne i Istočne Crkve. Rođen je krajem III. stoljeća u Maloj Aziji, u bogatoj obitelji koja nije mogla imati djece. Svojim su molitvama izmolili dijete i dali mu ime Nikola. Njegovi roditelji su rano umrli i Nikola je ostao bez ikoga. Odlučio je postati svećenik. Premda se odlikovao brojnim vrlinama, nije želio biti biskup pa se povukao u osamu. Ipak, narod ga je izabrao. Prihvatio je službu u sirijskom gradu Miri i stavio se ljudima na raspolaganje. Tko zna što bi bilo s Nikolom da je bilo po njegovu i da ga Bog nije poslao tamo gdje na početku nije želio ići?

O njegovu životu ne znamo mnogo pa stoga nije neobično da se uz Nikolu vežu brojne priče i legende. Jedna priča kaže da je u gradu Miri živio neki čovjek koji je imao tri kćeri spremne za udaju.

Međutim, ostao je bez posla, osiromašio i nije više imao za miraz. U svojoj nevolji došao je na pomisao da kćeri počnu zarađivati prodajući svoje tijelo. Nikola, koji je bio biskup Mire, čuo je za to i odlučio je spasiti djevojke od strašnog poniženja. U tri navrata, kad nitko nije znao, kroz prozor je ubacio vrećicu sa zlatnicima i tako omogućio djevojkama miraz i dobru udaju. Upravo je ova legenda pridonijela običaju da djeca uoči Nikolinja stavljaju čizmice na prozor, s nadom da će sv. Nikola staviti u njih koji dar. Međutim, ova legenda je mnogo više od lijepe pripovijesti i običaja koji iz nje proizlazi. Ona nam poručuje nekoliko važnih stvari. Primjer oca nam pokazuje što je čovjek spreman učiniti kad ga pritisnu nevolje, kad nema strpljenja i povjerenja u Boga: izdat će one koje najviše ljubi, ponizit će ih, iskoristiti radi ostvarenja svojih ciljeva. “Na muci se poznaju junaci”, kaže narod. Otac nije bio junak, nego kukavica.

Primjer sv. Nikole, s druge strane, pokazuje nam da se protiv zla ne treba uvijek boriti izravno, nego se to može činiti i potajno, zaobilaznim putem. “Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi”, kaže Isus. Nikola je bio mudar čovjek. Nije se izravno sukobio s pokvarenim ocem, nego je pomogao djevojkama i tako ih oslobodio njihove nevolje. Mi ponekad previše vremena posvećujemo borbi protiv onih s kojima se ne slažemo, a premalo onima koji je potrebna pomoć. Možda najbolji način da se borimo protiv zla jest da činimo dobra djela, tiho, skromno i nenametljivo.

Sv. Nikola nam poručuje da najveći dar koji možemo primiti od Boga u ovom životu nije novac, nije čak ni zdravlje, nego je to drugi čovjek. Osobito čovjek koji je u nevolji, koji treba našu pomoć, naš osmijeh, našu lijepu riječ, naše prihvaćanje i razumijevanje. Drugi čovjek za nas ne smije biti grijeh, nesreća, zlo, napast, nego prilika da pokažemo ono najbolje, a ne ono najgore od sebe. Osim toga, takoreći sve dobro što imamo u životu dobili smo od drugih ljudi: život, znanje, obrazovanje, ljubav, govor, prijateljstvo. Jesmo li toga dovoljno svjesni? Jesmo li zahvalni? Znamo li cijeniti ono što smo primili od drugih, često besplatno, a ponekad i nezasluženo?

Današnji blagdan nas podsjeća da život trebamo shvatiti kao služenje, kao darivanje. U služenju i darivanju, ne u gospodarenju i iskorištavanju, prepoznaje se istinska veličina i bogatstvo jednog čovjeka. ”Besplatno primiste, besplatno dajte”, kaže Isus. Živim od dara drugih i živim da bi se darovao drugima.

Sv. Nikola je to shvatio i zato je, po uzoru na Isusa Krista, postao prijatelj ljudi. Budimo i mi prijatelji, a ne protivnici jedni drugima. Neka nam drugi čovjek bude prilika da ljubimo, a ne da griješimo. Neka nam sv. Nikola u tome bude nadahnuće i zagovornik na nebu. Svima vama, a posebno onima koji nosite ime današnjeg sveca, želim sretan i blagoslovljen blagdan! Amen!“.