Da bi zaljubljenik u sedmu umjetnost pogledao film novijega datuma koji govori o tajni života i svojevrsnim duhovnim traženjima, a uz to je stilski istančan i značenjski višeslojan, malo je vjerojatno da će ga potražiti na Netflixovoj mrežnoj stranici. Međutim, dogodilo se nešto neobično. Iako su filmovi na spomenutoj medijskoj platformi uglavnom namijenjeni za zabavu i opuštanje širega gledateljstva, u Netflixovoj distribuciji nedavno se pojavilo nesvakidašnje filmsko ostvarenje dramatične dubine koje djeluje ne samo potresno, nego i izazovno.

Vjernici u njemu mogu pronaći duhovne poruke i biblijske asocijacije, ali to ne znači da se neće susresti s prijepornim prizorima i otvorenim pitanjima. Nevjernici film mogu shvatiti kao apologiju stanovite prirodne religije ili humanizma bez kršćanskoga Boga, ali premda se On rijetko spominje i čini se da nije u središtu priče, teško je reći da se Njegovo postojanje niječe ili da je film u potpunosti lišen transcendentne dimenzije. Osim toga, zastupaju se neke vrijednosti koje su u skladu s kršćanskim svjetonazorom, npr. afirmacija braka i obitelji, a to je osobito znakovito s obzirom na utjecajne ideologije i pokrete koji pokušavaju razgraditi tradicionalnu obitelj, prirodni identitet muškarca i žene te odgojnu ulogu oca i majke.

Film je, dakle, kontroverzan i otvoren različitim tumačenjima, što ga čini ne samo zahvalnim za kritičko gledanje, nego i prikladnim za dijalog između onih koji su Boga pronašli, onih koji u Njega ne vjeruju i onih kojih Ga još uvijek traže, ali možda nekim zaobilaznim putem. Riječ je o povijesno–meditativnoj drami »Snovi na tračnicama« (»Train Dreams«) američkoga redatelja i scenarista Clinta Bentleya. Temelji se na istoimenoj noveli Denisa H. Johnsona, američkoga književnika koji je sebe u jednome članku pomalo nesputano i ironično opisao kao »kršćanskoga obraćenika, ali opuštenoga i istančanoga«. Više o filmu možete pročitati u novome izdanju mjesečnog magazina „Prilika“, katoličkog tjednika „Glas Koncila“.

Domagoj Polanščak