(Korizma s dominikancima) Prva postaja: Isus pred ovozemaljskim sudom moći i ravnodušnosti
Podijelite:
(Korizma s dominikancima) Prva postaja: Isus pred ovozemaljskim sudom moći i ravnodušnosti
Pridružite nam se na Križnom putu s dominikancima kroz korizmu, svaki utorak i petak
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
U pripovijetki francuskog književnika Anatolea Francea ‘Prokurator Judeje’ (1891) umirovljeni Pilat, koga muči giht, provodi dane u lječilištu Baje (Baiae) kod Napulja, Krati si vrijeme, uz čašu vina, razgovarajući sa starim poznanikom iz doba kada je upravljao Judejom. Na samom kraju pripovijesti, njegov sugovornik se spominje neke mlade Židovke kojoj se udvarao, ali koja je pridružila sljedbi nekog lutajućeg propovjednika iz Galileje, a kojega je upravo Poncije Pilat osobno osudio na smrt razapinjanjem. Na upit sjeća li se toga slučaja Pilat ovlaš odgovori: „Isus? Isus iz Nazareta? Ne, ne sjećam se.“
Isto tako, Muka i Smrt Gospodina našega Isusa Krista vrlo vjerojatno i za povijesnog Poncija Pilata nije bio događaj vrijedan spomena. Njegova dužnost u Judeji nije bila upravljati pravedno ni pravično, već utvrditi imperijalno gospodstvo Rima nad buntovnim stanovništvom. Ona opaska: „Što je istina?“, sažima Pilatov ironičan stav prema spasenjskoj drami u kojoj mu je dodijeljena uloga nevoljnog suca. Pilat je svjestan Isusove nevinosti, ali ta sitnica ne igra nikakvu ulogu u njegovim spletkama.
Isus je tako žrtva tuđih interesa i neumoljive logike ‘smrtnog boga države’ koga nije briga za čovjeka. Isus je u ovome poput nas: kolateralna žrtva političke igre koja je počela davno prije njegova rođenja. Njegovo suđenje je farsa. Svi to znaju. Njegova osuda ne drži vodu. Nikoga nije briga. Njegovo pogubljenje je nužan operativni izdatak ne bi li se održao postojeći status quo. Isto tako, njegova bi smrt trebala biti besmislena, lišena značenja, kao poruka svima da je otpor uzaludan.
Pomolimo se.
Pilatov usklik „Evo čovjeka!“ (Iv 19,5) otkriva kako lako žrtvujemo ljudskost na oltaru vlastite ‘volje za moći’ čim tuđi život postane prihvatljiva cijena za ostvarenje naših ciljeva. Iz toga kuta, na ovoj prvoj postaji križnog puta, jedina presuda koja biva izrečena jest osuda ljudskog roda nad samim sobom: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“ (Mt 27,25) Stoga ti vapimo, Gospode, ne dopusti da nam žrtva Tijela i Krvi Kristove bude na propast, već na spasenje, po neizmjernom milosrđu Tvome. Amen.
