(Korizma s dominikancima) Druga postaja: Kralj preuzima križ
Podijelite:
(Korizma s dominikancima) Druga postaja: Kralj preuzima križ
Pridružite nam se na Križnom putu s dominikancima kroz korizmu, svaki utorak i petak
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Na drugoj postaji križnoga puta Isus ne prima, već uzima na križ. Dok je namješteno suđenje otrpio u stoičkoj tišini – svjestan kako nikoga od upletenih ne zanima istina – križu pristupa sam i bez oklijevanja. Suvremeni prikazi Kristove muke i smrt donose nam izmrcvarenu priliku okrunjenu trnjem koja jedva da i stoji nakon bičevanja i vojničkog zlostavljanja, onako pognute glave, više poguravan naprijed nego što se kreće od svoje slobodne volje. Kad i preuzme drvo križa, prigiba se i posrće pod njim, kao da mu je nametnuti teret pretežak. To nije ništa drugo nego naša ljudska percepcija: projekcija našeg skanjivanja i nemoći na Isusov lik. Nama je nemoguće podmenuti se za bližnjega svoga, pa izražavamo svoju nevjericu kroz takvu pretjeranu patetiku.
Isus Krist, Jedinorođenac Sina Božjega, nije naša žrtva niti ga sve boli i patnje ovoga svijeta mogu svladati. Kada ga je Pilat sarkastično upitao: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.” (Iv 18,37) Krista, dakle, nije pasivno janje koje odvode na klanje. Križ je simbol njegovog otkupiteljskog poslanja i on ga kao takvog suvereno uzima i nosi. Nekoć alat mučne i sramotne smrti, namjenjen za robove i propale revolucionare, postaje barjak Božjeg milosrđa prema nevoljnome čovječanstvu. Tako i prije nego će ga raspeti, Isus nam jasno daje do znanja koji je značaj i smisao križa. Trnjem okrunjen Otkupitelj svijeta predvodi pobjedničku procesiju, iako se onima koji “gledaju, gledaju — i ne vide, slušaju, slušaju — i ne razumiju” (Mk 4) čini kako se spotiče, posrće ili čak pada. Uzevši križ i učnivši ga tako svojim, križni put postaje čin istinske, neuvjetovane slobode Onoga koji nikad nije robovao grijehu, pa stoga ni Smrt nema vlast nad njim.
Pomolimo se.
Dok mi oklijevamo uslijed smrtnog straha, pa nam je čak i tuđe umiranje mučno, Krist nepokolebljivo grabi naprijed prema poprištu svoga ustoličenja. Gospodine, dopusti nam pristupiti tvojoj paruziji i povedi nas kroz Vrata milosrđa u Kraljevstvo Božje. Zakralji se već sada u srcima našim da više nikad ne padnemo u robovanje grijehu i pod sjenu smrti. Amen.
