Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.

Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi penjao prikazuju posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca, filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. godine zbog svoje vjere i moralne dosljednosti.

Pjesma ne samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena, stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godine, što joj daje snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima, doprinosi toj dimenziji.

Tekst za pjesmu napisala je Iva Čuvalo potaknuta dirljivim svjedočanstvom dominikanca Randa Paršića o posljednjim satima Baračeva života i njegovu pogubljenju. Glazbu je skladao Slavko Nedić, jedan od naših najplodonosnijih skladatelja popularne duhovne glazbe. Aranžman i orkestraciju radio je umjetnički voditelj Klape Sveti Juraj HRM Mario Božić. Pjesma je pisana upravo za Klapu Sveti Juraj, što su oni prepoznali već po dostavljenoj demo snimci, te su je, kao pravi ‘profesionalci s dušom’, iznijeli na sebi svojstven način sa puno emocija što se posebno ističe u solističkom interpretaciji Marka Bralića.

Ovoj su klapskoj pjesmi glazbeni producenti Mario Božić i Slavko Nedić udahnuli još jednu modernu pop-rock dimenziju. Uz Klapu Sveti Juraj HRM završnu, duhovnu oporuku Dominika Barača izgovara naš poznati glumac splitskog Hrvatskog narodnog kazališta Pere Eranović. Gitare u pjesmi Kad se budem, Bože, k Tebi penjao svirao je Zlatko Brodarić.

Režiju spota potpisuje Hrvoje Svalina, dugogodišnji suradnik Klape Sveti Juraj HRM. Kadrovi su snimani na autentičnim lokacijama dominikanskih samostana u Trogiru i na Čiovu. O spotu je njegov režiser Hrvoje Svalina je rekao: „Spot ne prikazuje samo povijest u klasičnom dokumentarnom stilu, već dublje ulazi u duhovnu dimenziju priče. Prikazivanje Dominika Barača kao svjedoka vjere, a ne samo žrtve, daje snagu poruci oprosta i nade. To je priča ljubavi i nade i duhovni portret čovjeka koji ostaje slobodan unutar zatočeništva“. Lik Dominika Barača je vrlo dojmljivo uprizorio Marijan Kukulj.

Nakladnici pjesme Kad se budem, Bože, k Tebi penjao su: Scardona, Croatia Records i Dominikanska naklada Istina.

O pjesmi Kad se budem, Bože, k Tebi penjao

Pjesma je nastala na poticaj dominikanca Ante Gavrića koji je Slavka Nedića i Ivu Čuvalo zamolio da napišu pjesmu o Dominiku Baraču. Čitajući o Baračevu životu, Ivu je posebno nadahnula veličanstvena poruka koju je on napisao u zadnjim satima svoga života.

Shvatila je da se Barač, iako je fizički silazio skalinama prema stratištu, zapravo penjao prema Bogu, i da će se svatko od nas kad-tad penjati tim istim putem. Svijet zadnjih dana i sati života Dominika Barača, iako ograničen zidovima, pretvara se u prostor svjetlosti, tišine i Božje prisutnosti. Dominik nije žrtva, nego svjedok vjere — čovjek koji i u trenutku najveće nepravde ostaje cjelovit, smiren i ukorijenjen u vjeri te, poput Isusa, moli ‘Bože, oprosti im!’.

Središnji motiv spota je krunica — simbol molitve, povezanosti i svjetla koje se ne gasi. Baračeva krunica, rasuta nakon njegova pogubljenja, pronalazi nove ruke koje će je nositi u vjeri. Ona na poseban način uskrisava u Domovinskom ratu te postaje važan znak i svim hrvatskim braniteljima. Svi su oni, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost branili domovinu upravo s krunicom oko vrata.

O Dominiku Baraču 

Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot, i jednostavan dominikanski redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu nositi Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhapsili, a 1945. prijeki ga je vojni sud osudio na smrt. Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.

Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu, kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe. Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovom je subratu milosrdni čuvar za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom mladenačkom zanosu zapisivao.

Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč svim nedaćama.