Mijo Horvat (Palinovec, Međimurje 20. rujna 1941. – Dubrovnik 1. prosinca 2005.), proveo  je u 25 godina u dominikanskom samostanu Sv. Jeronima u Rijeci.

Mnogi mu riječki glazbenici duguju poticaj i ohrabrenje, a uvijek im dobre volje posuđivao i glazbenu opremu za stotine svirki koje su se održavale u gradu. Mnogi su u njegovoj prostoriji unutar crkve Sv. Jeronima prvi puta uhvatili neki instrument u ruke.

“Čovjek je jednostavno davao (čak i vrlo vrijednu) opremu i rekao da mu se vrati “pol sata prije nedjeljne mise u 11 sati” ili kada onom koji bi posudio više nebi trebala, što je kod nekih “slučajeva” znalo trajati mjesecima i više…”

Za nedjeljne mise je umjesto uobičajenih orgulja angažirao sastav s pojačalima, gitarama i bubnjevima. Čak je uveo bubnjeve u crkvu. Pjevao je i svirao mnoge instrumente (klavijature, električnu gitaru, bas-gitaru…), a najdraža mu je bila bas-gitara koju je svirao sa sastavom na misama.

Pretkraj života poslan je Dubrovnika, gdje je imenovan kapelanom doma za umirovljenike na Pilama. Preminuo je 1. prosinca 2005. te je sahranjen u dominikansku grobnicu na ondašnjem groblju.