Nije svima poznato da se u Hrvatskom zagorju u Konjščini slavi patron župe sveti Dominik, premda tamo nisu živjeli dominikanci. U srednjovjekovnim dokumentima Konjščina se spominje pod nazivom Selnica. Godine 1334. prvi se put spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije, kao župa s crkvom sv. Nikole. U drugom sačuvanom popisu župa iz 1501. piše da je crkva posvećena svetom Dominiku. Naime, od 15. stoljeća Konjščina je bila u posjedu grofovske obitelji Konjski, koja je dolaskom sa svoga prijašnjeg posjeda Domanjkuš (lat. Dominicus) na novi posjed u Selnice prenijela i župnog titulara – svetog Dominika.

Današnja župna crkva sv. Dominika pripada baroknom razdoblju, građena je od 1729. do 1732. godine, kao jednobrodna skromna građevina. Postoje vidljivi ostaci starije građevine. Na glavnom oltaru  uz Gospu s djetetom Isusom prikazan je lik sv. Dominika. Bočni oltari posvećeni su sv. Valentinu i Anđelu Čuvaru. Iz baroknog vremena sačuvana je bogato ukrašena propovjedaonica iz 1758. godine. Godine 1936. osnovana je i Bratovština svete Krunice. U župnoj crkvi čuva se i relikvija svetog Dominika, jedinstvena u Hrvatskoj uz relikviju prsta sv. Dominika koja se čuva u dominikanskom samostanu sv. Dominika u Dubrovniku.

Budući da je riječ o jedinoj župi iznad Save koja je posvećena sv. Dominiku, dakle u sjevernom dijelu Hrvatske, i s obzirom na vremensko razdoblje neki pretpostavljaju da ju je možda osnovao zagrebački biskup blaženi Augustin Kažotić.

Stoga je, uslijed tih novih saznanja o povijesti župe i štovanja bl. Augustina Kažotića, ispred crkve u Konjščini godine 2025. blagoslovljeno pilo i slika bl. Augustina, a kasnije je podignuta i kapelica bl. Augustinu Kažotiću, s njegovom slikom. Pilo ili mali zdenac jedan je od prepoznatljivih simbola bl. Augustina Kažotića.

Zato je dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića sa Pešćenice, organiziralo je 08.07.2025. hodočašće na devetnicu “9 utoraka svetom ocu Dominiku” u Konjšćinu. Uz naše župljane priključili su nam se i članovi laičkog bratstva svetog Dominika i nekoliko župljana sa Kolonije, te naš duhovnik i župnik fr. Mario Ilija Udovičić. Prvo smo posjetili najljepšu baroknu crkvu u Hrvatskoj, Majku Božju Snježnu u Belcu gdje nam je aktivan laik i vjeroučitelj Marko ispričao povijest crkve i neke dogodovštine. Ljepota baroka u punom sjaju pravi je biser i nema mjesta u crkvi a da nije oslikan freskama, uz predivne oltare, kipove i anđele. Potom nas je Marko odveo do kapele svetog Jurja koja je bila prva župna crkva, a nama u čast je i na ruke zvonio. U toj kapeli je odlično sačuvano drevno svetohranište koje se nekoć nalazilo boćno u zidu, oltar u obliku kvadrata, te obnovljeni oltar svetog Jurja čiju je sliku nacrtao poznati pavlin Ivan Ranger.

U Konjšćini smo dočekani uz zvonjavu crkvenih zvona. Imali smo milost predmoliti krunicu, te su uslijedile litanije sv. Dominiku. Svetu Misu je predslavio, i propovijedao, fr. Mario Ilija u zajedništvu sa župnikom Milanom Pušecom. Po završetku, svi smo imali mogućnost častiti relikvije svetog Dominika koje se u Hrvatskoj nalaze još samo u našem samostanu u Dubrovniku. Na kraju je uslijedilo zajedničko druženje na kojem nam se pridružio i ovogodišnji mladomisnik vlč. Luka, a sve je završilo uz pjesmu i puno radosti.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju“, fr. Mario Ilija je u propovijedi rekao da je to „Isusov vapaj koji dolazi iz njegove samilosti prema mnoštvu koje je bilo izmučeno i satrveno, kao ovce bez pastira“. Tu Isus očituje svoje pastirsko srce, zabrinutost za duše i poziva na zajedničku molitvu za duhovna zvanja – za one koji će propovijedati, poučavati i liječiti rane naroda.

Propovjednik je naglasio kako je taj poziv duboko simbolički povezan s pozivom svetog Dominika. Istaknuo je kako je Dominik „poput Krista, gledao svijet ranjen herezama, neznanjem i duhovnom glađu te bio potaknut suosjećanjem. Njegova reakcija nije bila osuđivanje svijeta, nego molitva i djelo.“ U propovijedi je fr. Mario Ilija posvjedočio i o svome životu i putu prema redovništvu i svećeništvu.

Liturgijsko slavlje uzveličao je Zbor sveti Dominik, pod vodstvom zborovođe Marka Maleka-Solgata.

Na završetku euharistijskog slavlja vjernici su imali priliku iskazati osobno štovanje pred relikvijom sv. Dominika, u ozračju sabranosti, zahvalnosti i molitve.

Sve je završilo zajedničkim druženjem, kojemu se pridružio i ovogodišnji mladomisnik vlč. Luka, uz pjesmu i puno radosti.