Klanjamo ti se, Gospodine, i blagoslivljamo te.

Jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Izgovorajući: “Dovršeno je”, Isus umire na križu. Nije dovršen samo njegov život, dovršen je i ispunjen Božji plan spasenja čovjeka. Božja ljubav ide do kraja. Bog ostaje vjeran čovjeku i njegovu životu i pod cijenu vlastite smrti. Ljubav ne odustaje ni pred hladnim zagrljajem smrti. Isusova je smrt vrhunac Božje ljubavi prema čovjeku. Promatrajući Bogočovjeka kako umire na križu stojimo pred otajstvom Božje ljubavi ogrnute skutima tišine smrti. Bog ulazi u iskustvo naše ljudske smrti da bi nam mogao podariti vječnost i puninu svoga života. U Božjoj prisutnosti smrt prestaje biti tragični završetak i poraz života.

Njegovom smrću naša smrt prestaje biti zid besmisla pred kojim se razbija smisao našega života. U svjetlu njegove smrti i uskrsnuća naša smrt postaje prag i vrata u otajstvo novoga života. U Isusovoj smrti na križu se očituje paradoks – smrt postaje izvor života, a slabost pobjeda nad grijehom. Isus, prikovan i izranjen, ostaje Gospodar koji vlada upravo po predanju sebe. Križ je Božje svjedočanstvo i jamstvo čovjeku da život koji se daruje u slobodi Bogu i čovjeku, ispunjen ljubavlju, u susretu s patnjom i trpljenjem ne ostaje bez nade. Sam Bog proživljava iskustvo tragične i nepravedne smrti, prihvaćajući i osjećaj napuštenosti, kako bi i u tim trenucima sam čovjek mogao pronaći Boga.

Smiluj nam se, Gospodine.

Smiluj nam se.

Pomolimo se:

Molim te, Gospodine Isuse, da me nikad ne obuhvati očaj i beznađe pred blizinom vlastite ili tuđe smrti. Daj da tamo gdje svijet vidi samo kraj, ja osobno otkrijem tvoju prisutnost i početak nečega novoga. Dragi Isuse, molim te, podari mi milost da u tvojoj smrti otkrijem smisao vlastitog života – darovati se u ljubavi, do kraja. Svako svoje djelo želim činiti plamenom tvoje ljubavi koja se ne boji izgoriti do kraja, do smrti na križu, za dobro i spasenje drugih. Amen.