Ovaj je blaženik, uz Johannesa Eckharta i Ivana Taulera, predstavnik tzv. “rajnske mistike”. Henrik, štovatelj božanske Mudrosti i muke Gospodnje, rođen je blizu Konstanza u Njemačkoj, najvjerojatnije krajem 13. stoljeća. Otac mu je bio plemić, ali ne i praktični vjernik, a majka vrlo pobožna, iz obitelji Seuze, čije je prezime prihvatio. Sa samo 13 godina ušao je u Red propovjednika, u samostanu u Konstanzu. Isprva je živio pet običnim redovničkim životom, ali prožet svjetlom božanske milosti i obdaren mističnim darovima počinje živjeti strože, strpljivo i šutke podnoseći protivštine i klevete. U svojim pisanim djelima – na latinskom i staronjemačkom jezku – napose u “Horologium Sapientiae”, zagovara otklon od osjetilnih stvari i sjedinjenje s Bogom s pomoću kontemplacije Kristove savršenosti i njegove Muke. Odlikujući se poniznošću i ljubavlju, obdaren nebeskim darovima, goreći ljubavlju prema Isusu, preminuo je u Ulmu 23. siječnja 1366. godine. Papa Grgur XVI. potvrdio je njegovo štovanje 22. travnja 1831. godine.

Iz Pisama blaženog Henrika Suzona, prezbitera

Nek se ime Božje sveti u vama da u radosti crpite vodu iz rana Kristovih! Božanska ljubav, pravi mir, duboka poniznost, koje proistječu iz vjernog Isusova srca, radosna zaborav sebe u društvu predostojnog Sina Božjega i Djevice! To je moja ©ospodnja molitva da vas pozdravim u Kristu Isusu. Znajte dobro, sinci, da je u dobrim djelima takva nakana, takvo djelo pred Bogom. Imajte ,dakle, različita djela, ali jedinstvo nakane. Milost pak u vremenu i slava u vječnosti većina se daju duši koja se povjerava Božjim rukama nego izvanjskom izvršenom djelu, koliko god se ono činilo Velikim i svetim.

Gajite sve kreposti koje možete, ali nemojte se pouzdati u njih, nego samo u Krista. Svoja srca upravite prema njemu u nebeskoj domovini; ovu pak smatrajte slatkim progonstvom, ne po osjećaju, nego po žarkoj želji, čekajući volju Božju i revnujući za Božju čast. Sve primajte iz njegove ruke: radost, napor, nevolje, blagostanje, čast, ugodnost, sramotu, klevetu. Najprije se prostrite pred njegovim nogama, potpuno se i savršeno bacajući na zemlju da vas više nitko ne može baciti niže. Radujte se zbog časti našega Gospodina, za njim čeznite, njega ljubite, ne tražeći nikakvu slast za sebe. U njega se uzdajte, i nemojte nikada prestati iskazivati mu ljubav.

Predragi, ovo za sebe primite od Boga i od mene, siromašnog grešnika, koji sam vaš iskreni prijatelj. Želite li ispovjediti svoje grijehe? “Hoćemo, rado, dragi brate.” Ne ispovijedajte grijehe drugih. Koga ne želite nasljedovati, ne smijete suditi, nego, po prosvijetljenoj poniznosti, morate u sebi naći sud svih ljudi. Hoćete li doživjeti Boga? Učite se biti prisni sami sa sobom. Želite li primiti novo svjetlo i novu Božju milost? Učite se prepoznati njegove darove i pohvaljivati za svako dobro koje od njega primate.

Hoćete li živjeti u Bogu i da Bog živi u vama, u vremenu i u vječnosti? Učite se umirati sebi, jer je uzvišeni život duše sakriven u onome što čini da umre zemaljska volja. Ta se smrt očituje u radosti i boli te u svakom od nas izabranom načinu u kojem možemo doživjeti radost i bol, da bismo, goli i ogoljeni, slijedili golog i ogoljenog Krista. Ovo je kratko pravilo: odlučno se odcijepite od vremenitih dobara. Mudro očistite obličje stvorenja. Bez dvoličnosti se uzdignite s Kristom u nebo. Odlučno, ali razborito, krotite svoju narav. Budite blagi u poniznosti i moći ćete prepoznati svaku istinu. Sada ništa više. Stojte mi dobro!