Rođen je krajem 12. stoljeća u Burgbergu u Vestfaliji. U Parizu je primio habit Reda iz ruke bi. Reginalda, 12, veljače 1220. godine. U upravi Reda bio je prvi nasljednik sv. Dominika, s kojim je bratski drugovao. Petnaest se godina brinuo za braću i sestre riječju, primjerom, pismima, redakcijom Konstitucija, čestim pohodima i neobičnom blagošću. Neporočnim životom i divnom rječitošću posebno je pridonio širenju Reda. Plamteći iskrenom pobožnošću prema Djevici Bogorodici, odredio je da se u njezinu čast poslije Povečerja pjeva antífona ‘Zdravo, Kraljice’. Vraćajući se sa službenog pohoda Provinciji Svete Zemlje, utopio se u brodolomu 13. veljače 1237. godine. Braća i vjernici na razne su mu načine iskazivali počast, pa je papa Lav XII. odobrio njegovo štovanje 10. svibnja 1826. godine.

Iz Knjižice o počecima Reda propovjednika, bl. Jordana Saskog

Kad je, blage uspomene, brat Reginald stigao u Pariz i revno propovijedao, ja sam, pokrenut Božjom milošću, začeo misao i u sebi stvorio odluku da ću uči u ovaj Red, smatrajući da sam našao siguran put spasenja, kakav sam, i prije nego sam upoznao braću, u duši zamišljao. Pošto sam učvrstio svoju odluku, počeo sam sa svom brižljivošću raditi na tome da bih i druga i prijatelja moje duše pridobio za tu odluku, jer sam vidio da bi i po svojoj naravi i po svojim sklonostima bio veoma koristan za službu propovijedanja. On odbijaše, ali ja nisam prestao navaljivati.

Kad je svanuo dan u koji se vjernici pepeljenjem podsjećaju na svoje podrijetlo i na svoj povratak u prah, i mi smo odlučili primjerenim pokorničkim početkom ispuniti ono što smo Gospodinu zavjetovali, a da toga još nisu znali naši drugovi u gostinjcu. I kad je brat Henrik izlazio iz gostinjca te ga jedan drug upitao: “Gospodine Henriče, kamo idete?”, Idem“’ reče “u Betaniju.” On tada jamačno nije razumio što znači ta riječ, već je shvatio kad ga je vidio da ulazi u Betaniju, tj. u kuću poslušnosti. Kad smo, dakle, nas trojica stigli u samostan Sv. Jakova, braća su pjevala: Promijenimo se. Mi dođosmo doista neočekivano, ali u zgodan čas među njih, tu svukosmo staroga čovjeka i obukosmo novoga, te se na nama stvarno ispunilo ono što su oni glasom pjevali.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.