Rođen je u Firenci oko 1355. U dobi od 17 godina prigrlio je Red u samostanu sv. Marije Nove (S. Maria Novella). Svesrdno je pomagao reformu što ju je, nakon “crne kuge” god. 1348., započeo Rajmund iz Capue; uspostavio ju je u mnogim samostanima tako da je “u Italiji bio prvi obnovitelj samostanskog opsluživanja”. God. 1395. u Veneciji je – skupa s nekim učenicima sv. Katarine Sijenske, koju je vrlo štovao – osnovao samostan Presv. Tijela Kristova za dominikanske monahinje. Njegov je apostolat naglo prekinut po zapovijedi gradskih vlasti, kojih zabranu on ne bijaše poštovao.

Prognan na pet godina, otputovao je u Firencu, gdje se sav predao propovijedanju, istaknut rječitošću i revnošću za duše. Zabrinut za pitanja vjere i ćudoređa koja je postavljao humanizam, napisao je prvi pedagoški priručnik u Europi, knjigu Lucula noctis (Malo svjetlo u noći), u kojoj izlaže temelje kršćanskog odgoja. Firentinci su ga 1406. poslali u Rim da raspravlja o crkvenom raskolu. Pritom je stekao povjerenje netom izabranog pape Grgura XII., koji ga je imenovao svojim savjetnikom, a god. 1408. i dubrovačkim nadbiskupom te kardinalom s naslovom Sv. Siksta. Pokazao se razboritim i vjernim u teškim trenucima Sabora u Konstanzu. I novi papa Martin V. poklonio  mu je povjerenje te ga je kao izaslanika poslao u Češku i Ugarsku da radi protiv husitskog krivovjerja. Na toj je zadaći umro, u Budimu, 10. lipnja 1419. Grgur XVI. potvrdio je 9. travnja 1832. njegovo štovanje.

Iz knjige blaženoga Ivana Dominicija, O božanskoj ljubavi

Vjera i nada postoje samo u ljudima, ljubav pak u Bogu. Vjera može prenositi brda, nebo i zemlju, vjera hrabri stvora da ljubi, i nastoji steći raj; ljubav ište od Boga da sa žarom ljubavi siđe na zemlju tako da čovjek putem ljubavi stigne u nebo.

Vjera je samo gospodarica jer vlada jedino ovdje gdje nemamo trajna grada, nego tražimo onaj budući; ljubav je pak vladarica neba i zemlje. Vjera je seljanka, ljubav građanka. Vjera je vladarica mnogih neuglednih stvorova, ljubav pak anđela. Vjera vlada slugama, a ljubav ljubljenim sinovima i anđelima.

Dobro promotri ovaj primjer. Kad bi u suncu bio svijet sličan našemu, što bi ga osvjetljavalo, grijalo, razveseljavalo, ravnalo? Nipošto zrake sunca, nego samo njegova bit, jer bi sunce u svojoj biti obuhvaćalo sav onaj svijet. Naš pak svijet sunce osvjetljava, grije, razveseljuje i ravna ne svojom jezgrom – naime, ona ne može doći k nama – nego zrakom što je šalje k nama. Prema tome, razlog zašto to sunce čini svojim zrakama jest što ne može doći k nama. Tako, i još mnogo više, misli o Bogu.

Otac kao sunce rađa zraku, tj. vječnu i su-bitnu Riječ. Otac pak i Sin, kao sunce i zraka, proizvode su-bitni žar, tj. Duha Svetoga, tako da je to božansko sunce Moć, Svjetlo i Oganj, Otac, Sin i Duh Sveti, Moć, Istina i Ljubav, jedan Bog u trima osobama. I to božansko sunce cijelim je svojim bitkom svemoćno, cijelim bitkom svijetli, cijelim bitkom žari. Nisu to tri svemoći, nego jedna; nisu tri svjetla, nego jedno; nisu tri ognja, nego jedan.

Ipak, tu se pojavljuje mala sumnja. Rečeno je da smo svi u Bogu, a Bog je ljubav. Prema tome, može se činiti da smo svi u ljubavi, a tako i da smo svi u istini i svi moćni. No, to je krivo jer ih je malo u ljubavi. Naprotiv, mnogi su u zabludi i laži, a više je njih slabo i krhko.

Najprije, odgovaram primjerom. Mnogo je riba na suncu, ali su pokrivene vodom pa se ne ugriju; mnogo je slijepaca na suncu, pa ipak ne vide; mnoge posude sadržavaju hranu, a ipak ne jedu. Vidiš, dakle, da nije dovoljno biti u nekom mjestu da budeš dionikom njegove sile, nego treba imati primjerenu sposobnost te tu silu primiti. Bolesniku ne koristi jesti; mrtvo tijelo, stavljeno u oganj, ne zamjećuje toplinu. Premda netko stoji na suncu, ako ga netko polijeva ledenom vodom, neće se ugrijati, nego će bez prestanka drhtati od hladnoće.

Isto tako, premda smo izloženi božanskom ognju – koji ne grije, nego zapaljuje dušu – ne primamo nikakvo blagotvorno djelovanje od toga božanskog ognja ako dušu neprestano izlažemo gradu tijela, ledu svijeta i vjetru napasti. Treba držati dušu daleko od tih stvari pa se nitko neće skriti pred žarom njegovim, kako veli psalmist.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.