Rođen je u Poljskoj oko 1180. Bio je jedan od prve braće Reda sv. Dominika. U pratnji krakovskog biskupa stigao je u Rim skupa s Jacintom; oba su, zaneseni svetim ocem Dominikom, obukli habit Reda. Sa žarkom revnošću ispunio je primljeno poslanje da propovijeda. Sudjelovao je u osnutku Poljske provincije, posebno samostana u Wroclawu. Preminuo je 15. VII. 1242. Pokopan u Wroclawu, u kapelici koja je čudesno ostala čitava u Drugom svjetskom ratu. Njegovo je štovanje 27. VIII. 1712. potvrdio Klement XI.

Iz Starih konstitucija Reda propovjednika

Budući da po zapovijedi Pravila trebamo imati jedno srce ijednu dušu u Gospodinu, pravedno je da mi koji živimo pod jednim pravilom i pod istim zavjetovanjem budemo jedinstveni u obdržavanju kanoničke redovničke ustanove. Ta jedinstvo što ga treba čuvati unutra u srcima njeguje i predstavlja jednolikost koja se izvana obdržava u ponašanju.

To se jamačno može primjerenije i potpunije obdržavati i držati u sjećanju kad je napisano što treba raditi; kad ono što je napisano svima svjedoči kako treba živjeti; kad nikome nije dopušteno išta svojom voljom promijeniti, ili dodati ili oduzeti. Naime, ako bismo i najmanje stvari zanemarivali, malo-pomalo bismo nazadovali. Ipak neka predstojnik u svom samostanu ima vlast osloboditi braću od nekih propisa kad mu se ponekad čini daje to korisno, pogotovo od onih propisa za koje mu se čini da priječe studij, ili propovijedanje, ili korist duša. Poznato je, naime, daje naš Red otpočetka bio ustanovljen osobito radi propovijedanja i spašavanja duša, pa naš studij mora prvenstveno i s vrlo velikim marom biti usmjeren da mognemo biti od koristi dušama bližnjih.

Onima koji su prikladni, kad budu morali ići propovijedati, neka prior dadne pratitelja, kako mu se bude činilo da je primjereno njihovu vladanju i dostojanstvenom nastupu. Oni će, primivši blagoslov, otići i svagdje se vladati čestito i redovnički, kao muževi koji se žele brinuti za spasenje svoje i drugih, kao evanđeoski muževi koji slijede stope Spasiteljeve govoreći u sebi s Bogom ili s bližnjima o Bogu; izbjegavat će prisnost sa sumnjivim društvom.

Kad pak idu da vrše službu propovijedanja ili inače kad putuju, nek ne primaju ili nose zlata, srebra, novac i darove, izuzevši hranu, odjeću, potrebnu obuću i knjige. Svi koji su određeni za službu propovijedanja ili studij moraju biti slobodni od materijalnih briga ili upravljanja vremenitim dobrima kako bi lakše i bolje mogli ispuniti povjerenu im službu koja se odnosi na duhovna dobra, dakako, osim slučaja da nema nikoga dmgoga koji bi se pobrinuo za potrebno, budući da se katkada treba baviti i svakidašnjim potrebama.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.