Rodom iz sela Garrigue, blizu Nimesa, u Francuskoj, bio je jedan od prvih Dominikovih drugova, natječući se s njime u propovijedanju i gorljivosti, u mnogome zaslužan za širenje Reda. Bio je prvi prior samostana sv. Romana u Toulousi 1216. godine. Zatim je (1217.) bio poslan osnovati novi samostan u Parizu. Opet se, 1219., vratio u Toulousu i bio je provincijal Provanse. Pod vodstvom sv. Dominika, marljivo je nastojao da poveže novonastale zajednice. Po svjedočanstvu bl. Jordana Saskog, taj se muž “isticao velikom svetošću i neumoljivom strogošću prema sebi, jer je veoma mrtvio svoje tijelo i u mnogim je stvarima u sebe upio uzorni lik učitelja Dominika, kojemu je nekada bio i pratitelj na putu”. Preminuo je 1230. kod cistercitskih monahinja u Le Bouchetu. Njegovo su tijelo braća prenijeli u svoju crkvu u Orange god. 1414., gdje je i ostalo, izloženo štovanju vjernika. U vjerskim ratovima bilo je spaljeno (1561.). Njegovo je štovanje potvrdio papa Leon XIII. dana 14. srpnja 1881. godine.

Izvor: Dominikanski časoslov, Hrvatska dominikanska provincija, 2002.