“Jer, uistinu, naći ćeš onoga kako se druži s prorocima, kako ukrašava dušu Pavlovom mudrošću, kako neprestano prelazi od Mojsija do Izaije, od Izaije do Ivana, od Ivana do nekog drugog, a kralj se neprestano druži sa zapovjednicima, upraviteljima i tjelohraniteljima. Kada se pak netko s nekim neprestano druži postaje mu sličan načinom ponašanja. Stoga monah oblikuje svoje mišljenje prema načinu misli apostola i proroka, a kralj prema vojnicima, tjelohraniteljima, štitonošama, vinopijama, onima koji se podaju užitcima, onima koji veći dio dana provode u pijanci, onima koji nisu u stanju učiniti ništa plemenito ni lijepo zbog vina. Stoga dakle i iz toga razloga više dolikuje nazvati pustinjački život blaženim, a ne život proveden u vlasti, kraljevstvu i kraljevskim počastima.”

(sv. Ivan Zlatousti, Usporedba kralja i monaha)

Vrijeme prolazi, prolaze i osobe. Danas sam na kavi s ovim „prijateljem“, sutra s drugim i tako u krug. Čitam knjige, gledam filmove, slušam raznovrsnu glazbu. Zar u tome ima nešto loše? Nema. Nema za onoga koji je sve relativizirao, sve je učinio bljutavim. A takva vrsta ljudi i nije nešto naročito omiljena u sv. Pismu. Bljutavi ljudi, oni smatraju kako se sve može spojiti. Dobro i zlo, lijepo i ružno, hrabrost i kukavičluk. Naravno nikada takvo što mi nećemo priznati da činimo. Mi bljutavi kršćani ovoga stoljeća volimo hodati po rubu. Volimo spajati nespojivo, spajati život i smrt: krepostan život i poročan život. Provesti život u nekakvoj neodređenosti, zar je to cilj? Provoditi vrijeme družeći se s novcem, hranom, razuzdanošću, karijerizmom,…. I potom reći ja sam kršćanin. To je promašaj, i to tragičan. Spajamo život i smrt, postajemo bljutavi. Neprestano se družeći sa npr. novcem i dopuštajući da ti prodre u srce, čini te nesposobnim za blaženstvo. Čini te lažnim kršćaninom. Koliko samo postoji stvari kojima smo, družeći se s njima neprestano, dopustili da nam prodru u srce. Dopustili smo da zauzmu mjesto Krista. To mjesto tako povlašteno u našem životu dali smo onome što nestaje kao cvijet na polju. Pazi s kim se družiš! Pazi što čitaš, gledaš, slušaš jer postaješ sličan onima s kojima stalno provodiš vrijeme.

fr. Kristijan Zelić OP