“Umij lice i pomaži glavu. Otajstvima te zove Pismo. Onaj tko je pomazan primio je pomazanje; tko je opran, očistio se. Primijenite ovo na unutarnjeg čovjeka. Umij, operi svoju dušu od grijeha. Pomaži glavu svetim pomazanjem, da postaneš Kristov dionik, i u tom duhu pristupi postu. Ne izobličuj svoje lice kao licemjeri. Lice je izobličeno kada je nečije unutarnje raspoloženje zamračeno lažnim vanjskim izgledom, skriveno lažima kao da je ispod vela. Glumac u kazalištu je onaj koji preuzima tuđe lice ako je rob glumi gospodar, ako je običan građanin glumi kralja. Isto tako i u ovome životu, kao na nekoj pozornici, većina ljudi svoj život pretvara u glumu. Oni čine jedno u srcu, a ljudima svojim vanjskim izgledom pokazuju nešto drugo. Stoga, ne izobličuj svoje lice. Kakav jesi, takav se pokaži!”

(sv. Bazilije Veliki, O postu, prva homilija)

Teško je prodrijeti u misteriji nečijega lica. Gledati osobu u lice i biti siguran da je to ta osoba. Osoba koja nije prekrila maskom svoje lice, kojoj lice nije izobličeno, kojoj se srce i lice podudaraju. Još je teže pogledati sebe u ogledalo i vidjeti u sebi lik osobe koja je svoj život pretvorila u glumu. „Lice skriveno lažima kao da je ispod vela.“ Pretvoriti život u glumu, opasna stvar, a opet, tako stvarna, tako opipljiva, i tako pogubno privlačna. Ja nisam ja, ja sam netko drugi. Raspršeni između sebe i drugoga, između lica i maske, tražimo sebe. I borimo se tražeći sebe, ali ipak pristajemo, prvo na mala, a potom na sve veća zamračenje vlastite unutrašnjosti blještavom truleži jer mislimo da je to „dobitna kombinacija“ za naš sretan život.

A što kad se malo previše zaigraš? Kada shvatiš da je tvoje lice izranjeno maskama, kada shvatiš da si čovjek bez lica. Što tada? To ovisi o tebi. Ako odlučiš da treba uslijediti proces skidanja maski, bit će to bolno. To je radikalan potez čovjeka izobličenog lica, povratka od maske, glume, drugoga prema licu, istinskom životu te prema sebi. Hrabro samo, suoči se sa samim sobom, umij lice i pomaži glavu! To je tvoj put prama istinskom Licu, prema Kristu. Početak je pokazati se kakav jesi. Krenuti iznova graditi temelj jer nikad nije kasno. Hoćeš li uspjeti na tome putu ovisi i o tebi, o usklađenosti tvoga lica i srca. Hoćeš li se pokazati kakva jesi ili ćeš još jednom posegnuti za maskom, ovisi o tebi. Mudro biraj! Lice ili maska? Krista ili svijet, ne možeš oboje! Ili će tvoje lice, tvoje čovječje lice, biti slika jedinog istinskog Lica, ili ćeš koristeći maske izgubiti i ono lice koje si mislio da imaš.

fr. Kristijan Zelić OP