Svatko zna da sve što se nalazi u svijetu promjena nikada ne ostaje isto, već uvijek prelazi iz jednog stanja u drugo, a promjena uvijek donosi nešto bolje ili gore. […] Biti rođen, u smislu stalnog doživljavanja promjene, ne nastaje kao rezultat vanjske inicijative, kao što je slučaj s rađanjem tijela, koje se događa slučajno. Duhovno rođenje događa se izborom. Mi smo na neki način vlastiti roditelji, rađajući sebe vlastitim slobodnim izborom u skladu s onim što želimo biti, bilo muško bilo žensko, oblikujući se prema učenju vrlina ili poroka.
(sv. Grgur Nisenski, Život Mojsijev)
Danas čujemo kako se puno govori o izboru, o pravu na izbor. Netko ima pravo izabrati od onoga što će jesti, što će obući pa sve do izbora apsurdnih čina kada netko bivajući žena pokušava postati muškarac i obratno. Izbor je sveprisutan, na svakom koraku, dovoljno je samo da započnemo razgovor i zapazit ćemo mnoštvo izbora.
Sveti Grgur Nisenski negdje pred kraj četvrtog stoljeća, a pred kraj ovoga i početak svoga novog života, piše svoje posljednje djelo. Tome djelu dao je naslov Mojsijev život i pomoću njega pokušava dati kršćanima primjer za nasljedovanje. Kršćani moraju u svome životu oponašati Mojsijev život i njegova djela kako bi došli do Krista. Naravno, Grgur ne traži od nas da doslovno oponašamo Mojsijeva djela, već što nam ta djela govore u prenesenom, duhovnom značenju.
Na početku svojeg izlaganja i tumačenja života ovog velikog patrijarha, Grgur izjavljuje kako je naš duhovni život odluka odnosno izbor koji mi moramo sami napraviti. Kao i mnoge stvari u životu tako je i sa ovom izrazito suštinskom komponentom čovjekova života. Čovjek mora napraviti izbor. Za kršćanina ne donijeti izbor značilo bi biti mlak, ravnodušan, ali i to je već nekakva vrsta izbora. A onaj tko ne napreduje, nazaduje. Tako je za kršćanina odluka da ostane u procjepu zapravo njegov vlastiti poraz.
Govoreći o odluci odnosno izboru, početku duhovnog života, rađanju sebe, ne smijemo držati kako u tome našem činu Bog nije prisutan. Naime poznat nam je onaj događaj iz Evanđelja kada bogati mladić odbija Kristov poziv. U tome nesretnom događaju vidimo kako je Krist onaj koji poziva, onaj koji stoji nasuprot toga mladića i pita ga. Traži od njega da se rodi duhovno, da se oblikuje prema vrlini. Ali on odbija. To je njegov izbor, njegova odluka. Krist poštuje tu odluku, a mladić se slobodno oblikuje prema učenju poroka. Taj izbor može biti promijenjen, ali jedino pokajanjem i ustrajnom odlukom da se oblikuje prema Kristovom učenju. Zato u Kristovo ime samo hrabro! Izaberimo Krista!
fr. Kristijan Zelić OP
