Jedan od braće koji je bio među najstarijima u Redu i koji je provodio uzoran život ispričao je kako je jednom, dok su braća molila jutarnju bl. Djevice Marije, vrlo jasno ugledao samu bl. Djevicu, u pratnji dviju djevojaka. Ona je došla na vrata spavaonice i rekla: „Hrabro, hrabri muževi!“ To je ispripovjedio prioru kako bi mogao potaknuti braću da ljube bl. Djevicu i da sa što većom pobožnošću mole njezinu jutarnju.

(fr. Gerard de Frachet)

U našem životu često se događa da se umorimo. Započeli smo i bili gorljivi na početku, a zatim smo se predali. Osmislili život na „svoj“ način. Pronaći svoj mali hobi koji će nas spašavati. Spašavati kada nam svaka ozbiljnost života, koji smo sami odlučili živjeti, „prkosno zaprijeti.“ U tim trenutcima, trenutcima naše predaje, kada ona prva gorljivost, ona prva ljubav počinje nestajati trebamo biti korjeniti.

Nije nimalo iznenađujuće što se Bogorodica pojavljuje na vratima spavaonice. Spavaonica mjesto na kojem čovjek biva umrtvljen, gdje gubi moć na samim sobom, gdje ga obuzima noć. Kao da predstavlja sliku svojevrsne ravnodušnosti, ravnodušnosti koja postaje pogubna jer se čovjek predaje, na neki način gubi identitet. Što je drugo osmišljavanje „moga“ načina života ili izmišljanje svojih malih hobija, koji bi trebali ispuniti praznine naših života, nego uništavanje identiteta. Htio ili ne, pravio se da identitet ne poznajem ili poznavao ga u mjeri koju sam sam odredio, na koncu je stvaranje lažnog, obmanjujućeg identiteta.  Na vratima između biti ili ne biti, između identiteta i obmane stoji Bogorodica. Njezin lik na vratima spavaonice poruka je nade svima. Ona ipak pazi i bdije nad Redom. Braća u tome trenutku ipak mole iako su na mjestu ravnodušnosti. Molitva je hrabrost onih koji su budni. Braća mole, ali su u isto vrijeme u spavaonici, a Ona na vratima ravnodušnosti izgovara nešto potresno. Kao da glas Bogorodice lomi tamu spavaonice i razgoni jutarnju grešnu pospanost koja obuzima one koji su umorni. Marija poziva na snažnu, na hrabru molitvu. Da bi molio moraš biti hrabar. Za molitvu se valja boriti. Ona nije vanjska formalnost koja ne staje s  prestankom zvuka koji prenosi riječ. Ona je disanje duše.

„Hrabro, hrabri muževi!“ Poziv na ustajanje, poziv da grešnu pospanost ili ravnodušnost, poziv da „moj“ način života prekinemo. Braću naziva muževima. Biti muž odnosno biti krepostan, biti snažan da ustaneš i počneš moliti. Biti snažan bivajući sin Dominika. Bogorodica poziva da budemo hrabri, ne samo sinove sv. Dominika već sve kršćane. U Kristovo ime hrabro, samo hrabro!

fr. Kristijan Zelić OP