Već više od sedam stoljeća u katedrali talijanskog grada Lucere čuva se lubanja na kojoj se jasno vidi trag udarca oštrim oružjem. Riječ je o posmrtnim ostatcima dominikanca i biskupa Augustina Kažotića – prvog hrvatskog blaženika. Njegova priča započinje u Trogiru, oko 1260. godine. Iako iz dobrostojeće plemićke obitelji, Augustin bira život siromaštva, čistoće i poslušnosti. Tako sa samo petnaest godina ulazi u Red propovjednika u Splitu.
Već koju godinu kasnije šalju ga na studij teologije na Sorbonnu, u Parizu. Po završetku studija vraća se u domovinu: propovijeda i djeluje kao misionar u Bosni, među bogumilima. Njegov predani rad nije prošao nezapaženo i godine 1301. imenovan je biskupom Zagreba.
Biskup Augustin razumije svoju pastirsku i dušobrižničku službu kao aktivnu pastoralnu brigu i stalnu reformu crkvenog života, kako liturgije, tako i karitativnog djelovanja. Osniva katedralnu školu, rasadnik pismenosti u kontinentalnoj Hrvatskoj. I velik dio biskupijskih prihoda sustavno troši na siromahe. Zato ga suvremenici pamte pod nazivom koji će ga pratiti stoljećima: apostol milosrđa.
Godine 1312. grad pogađa katastrofalna suša. Prema zapisu povjesničara i kanonika Baltazara Adama Krčelića, biskup Kažotić se na koljenima moli za žedni narod. I na tome mjestu gdje je klečao izbija izvor: Manduševac.
Nažalost, sukob s ugarsko-hrvatskim kraljem Karlom Robertom Anžuvincem prisiljava Kažotića da 1322. napusti Zagreb u koji se više neće vratiti. Odlazi u Avignon, na papinski dvor, gdje ostaje pet godina. Ni ondje ne miruje: piše raspravu o magiji, De magia, i djelo De paupertate Christi et apostolorum, u kojem brani evanđeosko siromaštvo.
Papa Ivan XXII. potom ga premješta u Luceru, u južnoj Italiji — grad u koji je car Svetog rimskog carstva, Fridrih II., naselio velik broj Saracena i izmjestio lokalno katoličko stanovništvo. Tradicija mu ondje pripisuje osnivanje sirotišta za napuštenu žensku djecu, ustanovu bolnice i obnovu gradskih zidina. U Luceri Kažotić radi na duhovnoj obnovi biskupije sve do mučeničke smrti, 3. kolovoza 1323. godine. Umro je od rana zadobivenih nakon napada lokalnih Saracena uzbunjenih uspjehom njegovog pastoralnog djelovanja.
Štovanje počinje gotovo odmah nakon smrti, a papa Klement XI. proglašava ga blaženim 4. travnja 1702. godine. Njegovo tijelo i danas počiva u katedrali u Luceri, dok se dio relikvija čuva i u zagrebačkoj katedrali. Proces za njegovu kanonizaciju ponovno je pokrenut 2013. godine. Zbog njegove sinteze mudrosti koja se pretače u služenje, sedam stoljeća poslije, blaženi Augustin Kažotić i danas ostaje most između Zagreba i Lucere.
