Iz Evanđelja po Mateju (Mt 1,18-24)

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje nam opisuje događaj Isusovog začeća po Duhu Svetom i Josipovu reakciju na taj misterij. Najprije Isus je začet po Duhu Svetom kako bi pokazao božansku i ljudsku narav Krista. Duh Sveti simbolizira Božje stvaralačko djelovanje, a Isusovo rođenje označava početak novog stvaranja. Također djevičansko začeće Blažene Djevice Marije možemo vidjeti kao ispunjenje starozavjetnih proroštava, posebno o tome je govorio prorok Izaija. Odlomak naglašava Marijinu djevičansku čistoću kao znak Božje intervencije.

Josipa se pokazuje kao pravednika koji ne želi izložiti Mariju javnoj sramoti. Njegova odluka da je tiho otpusti odražava duboko poštovanje prema Mariji i Božjem zakonu. Njegova pravednost nije samo pravna, već i duhovna. On pokazuje poslušnost Božjoj volji kada prihvaća anđelovu poruku. Na kraju tražio se pristanak i od Josipa kao glave obitelji da preuzme ulogu onoga koji će donositi teške i odlučujuće odluke. Ali isto tako i teret križa hranitelja i branitelja, i to ne tako obične obitelji. Zbog toga Josip jest bitan u našoj kršćanskoj vjeri, i zbog toga on i jest uistinu zaštitnik Crkve.

fr. Mario Ilija Udovičić OP