(Korizma s dominikancima) Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Podijelite:
(Korizma s dominikancima) Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Napisa jedan pjesnik:
„Ovdje je prisutan onaj Kome zavidješe crni zakonici Objesiše ga u šesti čas onog dana Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Raširivši ruke od prsta do prsta On pobjedi Smrt“
(M. Dizdar, Sunčani Hristos)
Krist širi ruke da obuhvati one koji su se zatvorili. Razapinjanje do kraja pokazuje puninu njegova predanja. Ne oduzimaju mu život – on ga predaje. On zna da put do njegova srca mora biti otvoren.
Božji putovi nisu naši putovi, ali naše stranputice utrle su mu put na Golgotu. Sad je gol i ponižen. Nakon što je predao sve što je od nas primio, ostaje mu još samo da preda i svoje tijelo. I on liježe na postelju križa jer ionako nema gdje glavu nasloniti. Zmijolika užeta ga sapliću, čavli se poput oštrih zuba zabijaju u meso, mučitelji uokolo zlurado sikću…
Dok mu kroz stopalo prolazi metalni žalac, on gazi glavu starom neprijatelju – i pobjeđuje smrt.
Pomolimo se:
Molim te, Gospodine Isuse, da me nikad ne obeshrabri neuzvraćena ljubav. Daj da ne zaboravim da ću na kraju dati račun samo o onome što sam drugima dao, a ne o onome što sam od njih primio. Kad me zlo počne uvjeravati da nema izlaza i da je poraz neminovan, podsjeti me, Gospodine, da je sloboda u predanju, a ne u bježanju, u ljubavi koja se daje razapeti da bi bila slobodna, u umiranju da bi se živjelo. Amen.
