Veliki je doprinos nordijskih zemalja svjetskoj kinematografiji od razdoblja nijemoga filma do danas. Neki od najboljih filmova, npr. »Sedmi pečat«, najuglednijih redatelja, npr. Carl T. Dreyer, najvećih glumica, npr. Ingrid Bergman, i najutjecajnijih filmskih pokreta, npr. »Dogma 95«, proizašli su iz nacionalnih kinematografija sjevernoeuropskih naroda. Drame, trileri i kriminalistički filmovi – najistaknutiji žanrovi nordijskih sineasta – istražuju mračne i ozbiljne, uznemirujuće i zamršene teme. Potresne stvari, međutim, djeluju oslobađajuće ukoliko im se pristupi na ispravan način. »Ali gdje je opasnost, raste ono spasonosno«, kaže njemački pjesnik Friedrich Hölderlin.

Jedan od zapaženijih nordijskih filmova posljednjih nekoliko godina norveška je drama »Sentimentalna vrijednost« (»Affeksjonsverdi«), redatelja i scenarista Joachima Triera. Film je to o generacijskim traumama i disfunkcionalnoj obitelji, o umjetnosti i životu, o vrijednosti ljubavi i izazovu pomirenja. U središtu radnje zategnuti je odnos dviju sestara, Nore i Agnes, s ocem Gustavom, slavnim redateljem koji se poslije smrti supruge vraća u Oslo da bi poslije višegodišnje stvaralačke krize režirao novi film utemeljen na povijesti vlastite obitelji. Nakon što je Nora odbila sudjelovati u snimanju Gustav je glavnu ulogu ponudio mladoj holivudskoj zvijezdi Rachel.

Više o filmu – dobitniku niza europskih i američkih filmskih nagrada, od kojih valja istaknuti Oscara za najbolji međunarodni dugometražni film – možete pročitati u novome izdanju magazina »Prilika«, katoličkoga tjednika »Glas Koncila«.

fr. Domagoj Polanščak OP