Čitanje svetog Evanđelja po Luki (Lk 1,26-38)

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

Marijin «da» predstavlja prethodni znak čitavog Božjeg djela, to jest znak odluke da postane čovjekom. Da bi očuvao čovjekovu slobodu i dostojanstvo, Bog je htio obraniti slobodu i dostojanstvo ponizne i mlade djevojke. Marijina slava je posve pridružena Bogu u otkupiteljskom djelu njegova Sina. U Mariji su sadržane sve naše slobode, to jest ljudi imaju mogućnost pomirbe s Bogom. U Mariji naše dostojanstvo biva obnovljeno budući da ga sam Bog poštuje i časti. Marija je majka spašenog čovječanstva. U svojoj utrobi ona je nosila naše slobode. Zbog toga je možemo moliti da nas prati, do usvajanja tog stava da na našem teškom putu slobode kažemo osobni «da» Božjem spasenju koje se nikada ne nameće već se samo predlaže.

Približavamo se slavlju kad je Božji Sin postao čovjek i naš brat, a Marija postala Majkom Božjom. Nema ljudskog jezika koji bi mogao ocrtati Marijinu veličinu. Zemaljski umjetnik može samo naznačiti blijedu sliku njene ljepote. A ipak nam je ona bliža nego bilo koje stvoreno biće. Kao što je ona u tajni Utjelovljenja postala Majka Božja, ona je isto tako doista postala i naša Majka: jer Isus nam je po Utjelovljenju brat. Prema Mariji mi smo u odnosu djeteta prema majci. Marija je u nebu, ona je jedinstvena i sve nas neopisivo nadvisuje. Uza sve to ona je ponizna; ona je milosrdna Kraljica koja voli doći među siromahe i darivati dobro; ona je pristupačna. Kod nje nitko nije isključen, jer nam upravo ona daje osjećaj bratstva i sestrinstva.

fr. Alojz Ćubeblić OP