Što je pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’?

Davne 1631. godine, kad je kuga poharala Firencu, fr. Mihovil Bruni OP je potaknuo vjernike neka utorkom po Dominikovom zagovoru ištu Božje milosrđe uz pristupanje sakramentima Pomirenja i Sv. Pričesti. Kuga se nakon nekog vremena povukla, ali se pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ održala u Dominikanskog obitelji sve do danas.

Pozivamo sve članove Dominikanske obitelji i vjernike općenito neka u duhu dominikanske pobožnosti pripreme za slavlje blagdana sv. Dominika, koji se slavi 8. kolovoza. Ove godine pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ će tijekom devet uzastopnih utoraka (od 10. lipnja do 5. kolovoza) biti u znaku Devet načina moljenja sv. Dominika. Svakog utorka, ovdje na web-stranici Hrvatske dominikanske provincije, objavit će se kratak tekst o jednom od načina kako je molio utemeljitelj našeg Reda.

Pobožnost ‘Utorka sv. Dominika’ podrazumijeva sljedeće:

A) Izmoliti barem jedno otajstvo krunice

B) Pristupiti sakramentu Pomirenja nakon ispita savjesti

C) Sudjelovati na svetoj misi i primiti Svetu Pričest

Peti način moljenja: stojeći uspravno s rukama pred sobom u razini prsiju razmatrati objavljene istine vjere

Iz Dogmatske konstitucije o Božanskoj objabi ‘Dei Verbum’ Drugog vatikanskog sabora:

Bogu se svidjelo da u svojoj dobroti i mudrosti objavi samoga sebe te saopći otajstvo svoje volje (usp. Ef 1,9), kojim ljudi po Kristu, Riječi tijelom postaloj, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu te postaju zajedničari božanske naravi (usp. Ef 2, 18; 2 Pt 1, 4). Tom objavom, dakle, nevidljivi Bog (usp. Kol 1, 15; 1 Tim 1, 17) iz preobilja svoje ljubavi, oslovljava ljude kao prijatelje (usp. Izl 33, 11; Iv 15, 14-15) te s njima druguje (usp. Bar 3, 38) da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom. Taj raspored objave zbiva se djelima i riječima iznutra međusobno povezanima tako da djela što ih je Bog izveo u povijesti spasenja očituju i potkrjepljuju nauk i riječima označene stvari, a riječi razglašuju djela i osvjetljuju u njima sadržano otajstvo. Po toj nam je objavi dubina istine i o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu, koji je ujedno i posrednik i punina sve objave. (DV br. 2)

Bogu objavitelju valja odgovoriti posluhom vjere (usp. Rim 16, 26; Rim 1, 6; 2 Kor 10, 5-6), kojom čovjek cijeloga sebe Bogu slobodno izručuje iskazujući ”potpun posluh uma i volje Bogu objavitelju” i dragovoljno pristajući uz objavu koju je on dao. A da se uzvjeruje, potrebna je Božja milost koja predusreće i potpomaže te unutarnja pomoć Duha Svetoga, koji srce treba pokrenuti i obratiti ga k Bogu, otvoriti oči uma te svima dati ”ugodnost pristanka i vjerovanja istini”. A da razumijevanje objave bude sve dublje, isti Duh Sveti svojim darovima vjeru sveudilj usavršuje. (DV br.5)

Iz izvornog zapisa ‘Devet načina moljenja sv. Dominika’ (1288)

Kada je bio u samostanu, sveti otac Dominik bi po nekad stajao uspravno pred oltarom, uspravivši se cijelim tijelom na svoje noge, ne pridržavajući se ni za što ni se naslanjajući ni na što, držeći katkad ruke ispružene u razini prsiju poput otvorene knjige. I tako bi se držao u stojećem stavu kao da pred Bogom čita s velikim poštovanjem i pobožnošću. A vidjelo se na ustima da meditira o riječima Božjim i kao da ih samom sebi nježno ponavlja. Usvojio je naime onaj način na koji je molio i Gospodin koji, kao što piše u Lukinu evanđelju, „uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati“ (Lk 4, 16). I u psalmu se kaže: „Pinhas se diže, pomoli se i pošasti nesta“ (Ps 105, 30).

Katkad bi sklopio ruke, stisnuvši ih čvrsto pred očima i skupio se, katkad bi pak podigao ruke do ramena, kao što običava svećenik dok slavi misu, kao da hoće prikloniti uho kako bi nešto pozornije čuo što bi se govori lo s oltara. Kad bi vidio njegovu pobožnost dok je molio uspravno stojeći, mislio bi da vidiš proroka koji s anđelom ili s Bogom čas govori, čas sluša, čas tiho razmišlja o onom što mu je objavljeno.

A kad bi bio na putu, krišom bi i nenadano ukrao vremena za molitvu i najednom bi se, stojeći, svim umom usmjerio na nebo. I ubrzo bi ga čuo kako vrlo nježno i tankoćutno izgovara ljupku riječ iz srži bogatstva Svetog pisma, što se činilo da ih crpi iz samih Spasiteljevih izvora. I tim su primjerom braća bila jako dirnuta u nazočnosti svog oca i svog učitelja; postavši gorljiviji najbolje su poučavani za smjernu i trajnu molitvu: „Kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice“ (Ps 123, 2).

Prijevod s latinskog: fr. Anto Gavrić OP

Izvor: Sveti Dominik i Red propovjednika: Vjeronaučna olimpijada 2012/2013., Dom. naklada Istina, Zagreb, 2012., str. 115-126.