U ozračju proljetne svježine, pod vedrim nebom i toplinom svibanjskog sunca, u Hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici okupili su se molitelji krunice iz svih krajeva domovine.

Bila je to prva subota u mjesecu (2. svibnja 2026.) – dan koji Crkva na poseban način posvećuje Mariji – i upravo toga dana imali smo 17. kruničarsko hodočašće Hrvatske dominikanske provincije.

Već od ranih jutarnjih sati pristizale su bratovštine: iz Rijeke, Zagreba (Kraljica sv. Krunice – Željezničarska Kolonija, Bl. Augustin Kažotić – Peščenica, Krist Kralj – Trnje, Čret), Splita i Trogira, s otoka Brača i Hvara, te iz drugih krajeva gdje dominikanci žive i djeluju sa svojim vjernicima. Svi su došli s istim znakom u ruci – krunicom – i s istom čežnjom u srcu: susresti Boga po Mariji.

Središnji moto ovogodišnjeg susreta bio je: „Gospina krunica – vrata koja vode Kristu.“

I doista, cijeli je dan bio prožet tom jednostavnom, ali dubokom istinom: krunica nije samo niz molitava, nego put. Put koji vodi prema Kristu, kroz Marijino srce.

U zajedništvu molitve i sabranosti, hodočasnici su sudjelovali u bogatom duhovnom programu, koji je bio jasno strukturiran i duboko proživljen . Posebno je snažno odjeknula poruka da krunica u ruci znači mir u srcu – jer ona ne vodi k sebi, nego uvijek prema Kristu.

Prije samoga euharistijskog slavlja, hodočasnici su imali mogućnost sudjelovati u dva snažna duhovna nagovora koji su dodatno produbili razumijevanje i iskustvo krunice kao puta vjere.

U 9:30 sati prvi nagovor održao je p. Marko Bijelić, pod naslovom: „Gospina krunica – put srca prema Kristu.“ U nadahnutoj i sadržajnoj riječi istaknuo je kako krunica nije tek pobožna praksa, nego živi hod srca koji čovjeka, usred raspršenosti i nemira suvremenog života, sabire i vodi prema Kristu. Posebno je naglasio snagu krunice u svakodnevici današnjega čovjeka — kao molitve koja preobražava, smiruje i otvara srce Božjoj prisutnosti.

Nakon nagovora, okupljeni su zajednički izmoli¬li svetu krunicu na otvorenom, u duhu jedinstva i sabranosti, kao konkretan odgovor na primljenu riječ.

U 10:30 sati uslijedio je drugi nagovor koji je održao p. Petar Galić, na temu: „Gospina krunica – snaga Crkve i obitelji.“ U svojem izlaganju o. Petar je naglasio, kako krunica ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji kršćanske obitelji, ali i u životu cijele Crkve. Aktualizirajući ovu pobožnost za današnje vrijeme, pokazao je kako molitva krunice postaje duhovna snaga koja povezuje, liječi i učvršćuje odnose — u obitelji, ali i u zajedništvu vjernika.

Oba nagovora bila su duboko prihvaćena i snažno su pripravila srca hodočasnika za vrhunac dana — slavlje svete mise.

U 11 sati, uz zvonjavu zvona s bistričkog svetišta, započelo je svečano euharistijsko slavlje na otvorenom. Predvodio ga je provincijal Hrvatske dominikanske provincije, o. Tomislav Kraljević, u zajedništvu s braćom dominikancima.

U tom trenutku – dok su se tisuće pogleda uzdizale prema oltaru, a srca sjedinjavala u molitvi – bilo je jasno: Crkva živi. Ne kao ideja, nego kao narod okupljen oko Krista.

Na kraju misnog slavlja o snazi krunice kod laika koji žive apostolat krunice kroz pokret „Zajednice krunice“ svjedočio je Fr. Louis-Marie ARIÑO-DURAND međunarodni duhovnik Pokreta i gospođa Christine Pettinari međunarodni kordinator Pokreta.

Popodnevni dio hodočašća bio je obilježen pobožnošću Križnoga puta na Kalvariji. Bio je to hod u tišini, ali pun riječi srca. Hod u kojem su sudjelovali svi – i mladi i stari, i redovnici i obitelji.

U svakoj postaji osjećala se blizina Krista koji nosi križ – ali i prisutnost Majke koja ne napušta. Taj hod nije bio samo spomen, nego iskustvo:
da križ nije kraj, nego put prema uskrsnuću.

Jedan od vrhunaca dana bio je obred posvete kruničara Blaženoj Djevici Mariji. Kao jedna obitelj, okupljeni su predali svoje živote, svoje obitelji, svoje radosti i križeve u Majčine ruke.

Cijeli dan bio je prožet radošću, susretima, razgovorima i jednostavnom ljepotom zajedništva. Nije to bila samo organizacija događaja – nego živa slika Crkve koja moli, hoda i vjeruje.

I možda je upravo to najdublja poruka ovoga hodočašća:
da nismo sami.
Da koračamo zajedno.
I da nas Marija uvijek vodi Kristu.

Na kraju dana ostaje jednostavna, ali snažna istina:
Krunica nije samo molitva.
Krunica je put.
Put koji vodi Kristu.

I zato – gdje god se vratimo, u svoje domove i svakodnevicu – nosimo ono što smo primili:
mir srca,
snagu u križu,
i vjeru koja ne prestaje.
Tamo gdje se moli krunica – tamo ulazi Bog!

fr. Anto Bobaš OP