Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo svečano je proslavljena kod otaca dominikanaca u Korčuli. Misnom slavlju, koje predvodio provincijal fr. Tomislav Kraljević u koncelebraciji s fr. Zvonkom Džankićem, samostanskim starješinom, prethodila je procesija od samostanske crkve do gradske jezgre s ikonom „Bogorodica s djetetom“, po predaji iz 15 stoljeća.
Provincijal je uvodno u propovijedi rekao kako se današnja svetkovina može nazvati i ljetnim Uskrsom jer je ona u direktnom odnosu s Uskrsnućem koje poziva svakog čovjeka s Marijom na čelu na novi život. Potom se osvrnuo na sadržaj Službe riječi istaknuvši da je Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja napisano kodiranim jezikom zbog određenih razloga, odnosno razlog je progon kršćana. Upečatljivim slikama apostol Ivan opisuje nasilje i progon. Promišljajući o ovim slikama nemojmo misliti samo na daleku prošlost, kao da se te slike odnose samo na prva kršćanska vremena. One ustvari ocrtavaju dramu svakog vremena, pa tako i našeg, donoseži poruku nade koja nam je potrebna.
Potom je provincijal Kraljević dodao: “Evanđelje donosi scenu iz svakodnevnog života. Marija posjećuje svoju rođakinju Elizabetu. Ona je živjela ljudskim životom kojim žive mnoge žene. Ali zašto njoj kažemo da će je svi naraštaji zvati blaženom? Što je kod nje toliko različito, kod te obične žene skoro nevidljive koju susrećemo samo ne par mjesta u našim Evanđeljima. Ona je Bogu rekla da i to je dovoljno. Njezina rođakinja Elizabeta govori: Blažena ti što povjerova. A Marija je nadodala: od sad će me evo svi naraštaji zvati Blaženom. Da, Marija je blažena zato što je povjerovala Riječi Božjoj i provodila je u djelo. Ona je dosegla Slavu. U hebrejskom jeziku "slava" znači nešto što ima težinu. Marijin život - onaj obični svakodnevni život ima težinu u Božjim očima jer je Bogu rekla da u malim stvarima svakodnevnog života. Bogorodica nam otkriva da je ono izvanredno moguće živjeti u običnom-redovnom, jednostavnom životu.“
Majka Božja nas uči moliti jer je našla pravu i prvu riječ koja se izgovara u molitvi: "Da, evo me". Imamo li što važnije nego reći Bogu svako jutro kad se probudimo riječi: "Da, evo me... Što želiš da činim?" Upućuje nas na zadnju riječ molitve: "Veliča... hvala." Što ljepše možemo moliti na večer nego hvaliti Gospodina. Marija je žena koja je rekla samo dvije stvari u životu: Evo me i Veliča. Da i hvala. Svetkovina Uznesenja nas poziva i otkriva žurnost upornog i radosnog djelovanja da bismo učinili ovaj svijet boljim i čovječnijim. Pozvani smo dijeliti radost i sreću života u Bogu, zaključio je na kraju propovijedi dominikanski provincijal.
