Uoči svetkovine svetog oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika, donosimo pregled njegovog djetinjstva i ranog života u pet nastavaka.
Vrijeme Dominikova duhovnog sazrijevanja pri kanoničkom kaptolu u Osmi
Ne zna se kada je točno Dominik postao član katedralnog kaptola Osme. Njegov se potpis pojavljuje na jednom zemljišnom ugovoru između Biskupije u Osmi i cistercitskog samostana u Verueli iz 1199. god., ali ne i na prethodnom ugovoru iz 1195. godine. Na tome ugovoru navodi se i Dominikova službena titula, odnosno, položaj u katedralnom kaptolu: sacrista. Dominikova zauzetost za siromahe i teološka izobrazba kvalificirali su ga za tu odgovornu funkciju u katedralnom kaptolu u Osmi. Sakristana treba odlikovati opširno teološko znanje i poznavanje latinskog jezika bez premca. Kako je smisao liturgije ponajprije slavljenje Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom, time što je Dominiku povjerena briga za bogoslužje katedrale u Osmi otkriva zašto je kasnije za jedan od neizostavnih stupova Reda braće propovjednika - uz propovijedanje, studij i samostansko opsluživanje - ustanovio gorljivo zajedničko slavljenje Euharistije i molitvu časoslova. I u ovom se očituje Dominikov ‘ingenium’: služenje Gospodinu riječju i djelom, umom, rukama i srcem, bilo u navještanju Evanđelja, bilo u bogoslužju.
Iako se ne zna kada je Dominik pozvan pridružiti se kaptolu u Osmi, može se pretpostaviti razlog zašto. William A. Hinnebusch u svojoj ‘Povijesti Dominikanskog reda’ (1965.) iznosi procjenu stanja Osme u to doba: “Dominikova reputacija se proširila iz Palencije do njegove rodne biskupije u Osmi. Katedralni kaptol je tada bio u procesu obnove i reforme, biskup Martin Bazan i prior Diego d'Acebo popunjavali su prazna mjesta u kaptolu birajući ljude pune žara za vjeru.” Nažalost, nema dokaza, ni u pisanim ispravama ni u drugim povijesnim izvorima, kada se točno ta reforma dogodila. Budući da je papa Inocent III. odobrio reformirane konstitucije kaptola u Osmi iz 1199. god. sama se reforma morala dogoditi barem nekoliko godina prije.
Dominikove prve godine u kaptolu Osme vrlo vjerojatno prolaze bez nekih većih događaja. Diego d'Acebo je bio suprior, a nakon 1199. godine postao je prior katedralnog kaptola i vjerojatno jedan od bliskih savjetnika biskupa Martina Bazana. Prema dostupnoj dokumentaciji iz toga vremena, don Martin Bazan umro je negdje nakon 10. lipnja 1201. godine, kada se posljednji put spominje u službenim ispravama. Potom se Diega d'Aceba počinje oslovljavati u dokumentima kao biskupa Osme od 11. prosinca 1201. godine.
Nažalost, nema preživjelih dokumenata iz toga razdoblja koji bi nam mogli rasvijetliti čime se Dominik bavio između 1199. i 1201. godine. Jedino što se iz povijesnih izvora zna o Dominiku tijekom toga razdoblja jest da je bio uzor ostalim kanonicima i da je čitao 'Collationes Patrum' Ivana Kasijana. Čini se mogućim kako je Dominik kao sakristan, pa suprior od 1203. god., bio Diegov savjetnik od povjerenja. Isto tako, kao što je stari biskup Bazano, tako je i novi biskup Diego d'Acebo bio na usluzi kralju Alfonsu VIII. Kastiljskom. Iz toga razloga je biskupu Osme negdje 1203. ili 1205. godine povjeren zadatak neka pronađe mladenku kraljevu sinu, prijestolonasljedniku Fernandu. Tako su biskup Osme i njegov suprior Dominik uskoro potom napustili svoju domovinu ne bi li kraljeviću pronašli mladenku kraljevskog roda u Danskoj.
Dominik i Diego su se otisnuli na put između sredine listopada 1203. god. i kasne veljače 1204. god., dok se drugo putovanje dogodilo između kasnog listopada 1205. i travnja 1206. godine. Cilj prvoga putovanja bio je ispregovarati uvjete sklapanja braka, onda su se vratili kako bi obavijestili kastiljanskog kralja o postignutom dogovoru. Potom su morali natrag u Dansku ne bi li doveli princezu natrag u Kastilju. Sve zajedno, prijeđena udaljenost tijekom oba puta bila bi oko 4000 kilometara. No umjesto radosna povratka s mladenkom za budućeg kralja, uslijed neočekivane smrti danske kraljevne, Diego i Dominik se vraćaju u domovinu takoreći neobavljena posla. Pritom, kako više nije bilo razloga za žurbu, posjećuju prvo Rim, a potom cistercitsku opatiju Citeaux, južno od francuskog grada Dijona. No čemu to skretanje s puta? Što se dogodilo dok su u dva navrata prolazili kroz Francusku da bi ova dva španjolska kanonika tako naglu mijenjali planove?
Izvori:
Jordan Saksonski, Libellus de principiis Ordinis Praedicatorum, URL: http://www.domcentral.org/trad/domdocs/0001.htm
Kyle C. Lincoln, A Canon from Castile: The Early Life of St. Dominic of Osma (1170/4-1207), ProQuest LLC., Ann Arbor - SAD, 2012.