Uoči svetkovine svetog oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika, donosimo pregled njegovog djetinjstva i ranog života u pet nastavaka.
Dominikovo školovanje i sazrijevanje u kreposti
Sveučilišta, koja su u kasnom srednjem vijeku izrastala iz katedralnih škola, već u Dominikovo vrijeme osjetno utječu na razvoj društva, otvarajući pristup višem obrazovanju sinovima neplemenitih obitelji, koji potom na temelju svojih kvalifikacija i talenta, a ne porijekla, ulaze u kraljevsku birokraciju i Crkvu. Sama je Crkva redovito davala odgovorne visoke položaje diplomantima i magistrima s ovakvih sveučilišta. Dominikovo obrazovanje je svakako utjecalo na njegov kasniji apostolat, pa ne iznenađuje što već Jordan Saksonski donosi izvještaj o Dominikovom studiju.
Nakon što je jedno neodređeno vrijeme učio kod svojega ujaka, Dominika su poslali u Palenciju na daljnji studij. Jordan Saksonski ne navodi nijedan datum, pa nije moguće odrediti točan akademski status učilišta u Palenciji tijekom Dominikova studija. Izgleda da je palencijsko učilište napose odlikovao studij jurisprudencije, no ne zna se je li riječ o kanonskom ili o rimskom pravu. Niti je igdje rečeno koliko je zapravo Dominik bio star kada je otišao u Palenciju. Nijedan drugi kasniji povijesni izvor ne rasvjetljuje ijednu od ove dvije nepoznanice. Povjesničari su ustanovili kako je katedralna škola u Palenciji, osnovana prije Dominikova rođenja, zasigurno narasla u dosta veliku sveučilišnu ustanovu, ali nije moguće utvrditi kada je prerasla u sveučilište. Na kraju nema izbora nego vjerovati izvješću Petra iz Ferranda i prihvatiti da je Palencija već bila sveučilište kada je Dominik tamo studirao.
Jedini podatak koji bi mogao odrediti datum Dominikova boravka u Palenciji jest spomen na nestašicu hrane koja je jedne godine pogodila grad. Glad je najvjerojatnije nastupila nakon kastiljanskog poraza u bitci kod Alarcosa 1195. godine i posljedične saracenske ofenzive. Također je moguće i da se radilo o lokalnoj gladi tijekom 1192. godine, koja je zabilježena u ondašnjim analima. Životopisi navode da je Dominik, otkrivajući novu dimenziju svoga ‘ingenium’, pokazao osjetljivost za potrebe siromašnih te prodao svoje knjige i pokućstvo ne bi li osigurao hranu za potrebite u lokalnoj ubožnici. Dominik tako nije samo asketa, koji samoodricanjem vježba kreposnost, niti je isključivo studiozni intelektualac, koji se zatvara u knjižnicu i izolira od svijeta, nego i živi ‘mistiku otvorenih očiju’ bez zadrške ostvarujući Božju zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Samo takav čovjek, koji u srcu razumije da smo u Božjim očima svi ‘siromasi’ potrebiti milosrđa i spasenja, može zamisliti i potom utemeljiti zajednicu Kristovih učenika koji će svojim siromaštvom svjedočiti čovjekovu potrebitost kako milosrđa bližnjih tako i Božje milosti.
Dominik studira u Palenciji nevjerojatnije između 1188. i 1196. godine, prije nego li je palencijsko sveučilište potvrđeno kraljevskom poveljom tako da se nažalost ne može sa sigurnošću znati što je točno studirao. Ipak svjedočanstvo najranijih izvora bilježi da je Dominik započeo sa studijem 'slobodnih vještina' koji je u ono vrijeme cvjetao u Palenciji i potom prešao na studij teologije 'marljivo bdijući četiri godine nad tim svetim naukama'. Naime, gotovo svaki izvještaj Dominikova života ponavlja kako je njegov studij teologije bio izvanredan po tome što je Dominik gotovo svake noći učio dokasna. Tijek Dominikova studija u Palenciji posljedično postaje uzorak za dominikanski studij i formaciju od 13. st. nadalje. Promatrajući obrazovanje ne samo kao školovanje nego i kao odgoj, logika je jasna: zato što je Dominik prvo studirao slobodne vještine (humanističke znanosti), pa teologiju, i dominikanci bi trebali imati slično obrazovanje ne bi li se suobličili svom utemeljitelju u svjetonazoru i ljubavi prema znanju.
Izvori:
Jordan Saksonski, Libellus de principiis Ordinis Praedicatorum, URL: http://www.domcentral.org/trad/domdocs/0001.htm
Kyle C. Lincoln, A Canon from Castile: The Early Life of St. Dominic of Osma (1170/4-1207), ProQuest LLC., Ann Arbor - SAD, 2012.