Vijesti

U nedjelju, 9. lipnja 2024. u zagrebačkoj crkvi sv. Marka svoju mladu misu slavio je dominikanac fr. Mislav Peček u koncelebraciji s mnoštvom svećenika, đakona i u crkvi prepunoj redovnika, redovnica, trećoredaca iz župe Kraljice Svete Krunice i bl. Augustina Kažotića, rodbine i prijatelja.

Fr. Mislav je rođen u Dubrovniku 1989. godine. Svoje prve redovničke zavjete u Redu propovjednika položio je 2018., a svečane 2023. godine. Za đakona je zaređen 25. studenog 2023. u Zagrebu, gdje je završio i đakonsku godinu u Nadbiskupskom pastoralnom institutu. Bio je jedan od najuspješnijih studenata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te je dobio Nagradu Dekana za najbolji znanstveni rad u akademskoj godini 2022./2023. pod nazivom Napuštenost Isusa Krista u pashalnom otajstvu. Tematizacija Kristova vapaja u Mk 15, 34. Za svećenika je zaređen u crkvi Svetoga Križa u Gružu 23. svibnja 2024. po rukama biskupa dubrovačkog, mons. Roka Glasnovića.

U svojoj nadahnutoj propovijedi fr. Domagoj Augustin Polanščak osvrnuo se na sv. Tomu Akvinskoga, dominikanskog redovnika i svećenika koji je „u sebi sjedinio najdublju svetost i najveću učenost“. Čudesan glas se čuo s križa koji je rekao da je Toma dobro pisao o Isusu i što sad želi od Njega. Toma je rekao: Non nisi te, Domine. Ništa osim tebe, Gospodine! Upravo te riječi nadahnule su i našeg mladomisnika, fr. Mislava da iste te riječi uzme za svoje geslo, kao „nadahnuće i mjerilo svojeg svećeničkog i redovničkog života“. Upravo te riječi su simbol čovjeka koji je sve svoje i sav svoj smisao pronašao u Gospodinu Bogu, čovjeka koji nije od ovog svijeta, ali koji u njemu živi i djeluje. Gospodin Bog je taj kojem vode svi naši putevi ma koliko na tom putu bilo patnje i križeva. Isus je to središte našeg života i našeg srca pa poput sv. Pavla možemo reći „živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ Toma ne traži „da postane bolji čovjek, kršćanin, redovnik, svećenik. Ne! On traži Isusa, traži Boga! Drugim riječima traži ljubav, a Bog jest ljubav koja se ne može zaslužiti ljudskim djelima i naporima. Ne može i ne treba.“-ističe fr. Domagoj u propovijedi. Ljubav nema cijenu jer Bog se daruje besplatno i bezuvjetno. Sve što je dobro, sve što činimo dobro, sve što ima svoj smisao izvire iz Boga. Tomu pronalazimo podno križa, onog istog na kojem je Ljubav „izdana, prezrena, neshvaćena, neprepoznata, raspeta“. Ljudi više vole tamu nego svjetlost jer su im djela zla, puna tame. O tome svjedoče prve stranice Biblije; zlo je zavodljivo, ali njegove su posljedice strašne. Sav ljudski rod udaren je prokletstvom zla i smrti. Otad se svi međusobno optužuju, uvijek je kriv netko drugi pa čak i sam Bog je krivac. Pismoznanci optužuju Isusa da izgoni đavle snagom Beelzebula. Pitanje je u spoznaji u čijoj je službi Isus i tko Njega šalje. „Ali kako se suprotstaviti zlu? Na zlo možemo uzvratiti samo dobrim i opraštanjem“ . „Opraštanje je bolno iskustvo, jer tuđe i vlastito zlo treba u sebi propatiti, ali je također oslobađajuće iskustvo“ jer samo tako se može početi ispočetka. Zbog vjere u Uskrsnuće ne malakšemo, kaže sv. Pavao. Veliki simbol naše katoličke vjere je euharistija, tj. sveta misa, simbol zajedništva, istine i ljubavi, mira, jedinstva i pripadnosti Bogu, dok je đavao onaj koji razdvaja, dijeli, rasipa, unosi razdor.

Osobito dirljiv bio je završetak propovijedi fr. Domagoja. Bilo je to prisjećanje njegova i Mislavova boravka na Velebitu, na vrhu zvanom Sveto brdo. Kameni križ postavljen na tom brdu bio je rasut na sve strane. Dok je fr. Domagoj sjeo da se odmori i okrijepi, dotle je fr. Mislav skupljao dijelove križa i ponovo ga sastavljao. Situacija slična rečenici iz današnjeg evanđelja „izvan sebe je“! Fr. Mislav je upravo takav čovjek da spaja, veže, skuplja, gradi. Od sveg srca, u ime svih prisutnih, u ime cijele Crkve fr. Domagoj je zaželio fr. Mislavu da se nikad ne umori u toj gradnji i osvajanju novih duhovnih vrhunaca, da „ bude pastir Crkve i Reda propovjednika, da čuva stado koje mu je povjereno, ali i da privodi Crkvi i one koji Krista nisu upoznali, da skuplja sve što je razasuto i da spaja ono što je rastavljeno“.

Svi su prisutni zahvalni za izvanrednu pratnju Oratorijskoga zbora i orkestra Cantores sancti Marci koji je izveo Mozartovu Spatzenmesse, uz orguljašku pratnju prof. Pavla Mašića i dirigenta Jurice Petra Petrača. Nakon svete mise i mladomisničkog blagoslova fr. Mislavu su čestitali mnogi prijatelji, bilo iz redovništva, bilo iz svjetovnog života, vezani s njime od njegove vrtićke dobi, preko formacije pa sve do mlade mise, uz želju svih da bude svećenik u poniznosti i radosnoj vjernosti Onome koji ostaje vjeran dovijeka, koji je Istina, Put i Život.

Vjera Mrvelj