Vijesti

Boravak dominikanskih studenata u Samostanu sv. Nikole na Korčuli

2024 03 01 naslovna

 

U petak 23. veljače, dominikanski studenti uputili su se u jutarnjim satima prema Samostanu sv. Nikole na otoku Korčuli. Svoje smo putovanje započeli polaskom s autobusnog kolodvora u Zagrebu, a dok su neki jeli sendviče, drugi su jeli tablete protiv mučnine, što će se kasnije ispostaviti kao dobra odluka zbog putovanja brodom. Nakon putovanja od pet sati stigli smo u Split. U Splitu su nas počastili ručkom i kavom, a susreli smo se s braćom koju dugo nismo vidjeli. Prvi plan bio je odsjesti u splitskom samostanu do 16:00 sati te krenuti na katamaran, no zbog olujnog vremena katamaran nije vozio pa smo se odlučili za trajekt prema Veloj Luci. U 17:00 ukrcali smo se na trajekt te nakon tri sata mučne, stigli smo konačno do otoka Korčule. U Veloj Luci dočekali su nas fr. Karlo Alan Kevo i vlč. Robert, njegov prijatelj koji su nas automobilima povezli do samostana.

 

Nakon dolaska i smještaja u samostan trebalo je organizirati vrijeme za rad, odmor i molitvu, što smo kasnije morali prilagođavati. U subotu smo započeli s radom u samostanskoj knjižnici gdje je trebalo sve knjige staviti na nove police. Kako smo radili bez velikih pauza to smo uspjeli u jednom danu te se sami sebi čudili, no tu naše druženje s knjižnicom nije završilo. Trebalo je razvrstati stare časopise... Nakon završetka radova u knjižnici krenuli su radovi oko samostana. Tako smo pilili stare grede, palili ostatke vinove loze, kosili, naišli na poskoka, dakle ništa strašno.

 

Uz lov na zmije pomalo smo završavali vanjske radove. Ipak vrijeme nam nije prolazilo samo u radu. Dosta vremena smo potrošili na odmor i zabavu; npr. fr. Karlo nas je naučio pecati mada nismo imali previše sreće u lovu. Jedino je fr. Dominiku pošlo za rukom uloviti hobotnicu koju smo na kraju, umjesto u salatu, vratili u more. Zatim bilo je tu šetnji, a posebno kupanja u ne baš mirnom ni toplom moru za one koji su bili hrabriji. Večeri smo provodili uz filmove u samostanskoj rekreaciji. Ni duhovni dio nije zakazivao. Redovito smo svaki dan imali molitvu časoslova, jutarnju, srednji čas i večernju, a mise su bile ujutro. Imali smo i duhovni nagovor te smo dobili zadatak promišljati uz biblijske tekstove koje bi nam naš učitelj, fr. Domagoj Augustin Polanščak zadao.

 

Nezaobilazni dio svakako je hrana. Što se tiče doručka bili smo dobro opremljeni, te je bilo ponešto za svakoga. Ručak smo donosili od naših sestara dominikanki koje imaju svoju kuću maticu nedaleko od našeg samostana. Sestre su se dobro pobrinule da ne ostanemo gladni, a za njihov trud se svakako treba zahvaliti. Večerali bi uglavnom ono što je bilo od ručka, osim u dva slučaja kad je fr. Mislav radio za večeru poznatu talijansku tjesteninu, koja je toliko poznata da se ne mogu sjetiti kako se zove, a u četvrtak smo imali roštilj, kojeg smo, unatoč kiši, uspjeli ispeći, a još uspješnije pojeli. Povratak u Zagreb zakazan je za subotu 2. ožujka u ranojutarnjim satima.

 

Vrijeme provedeno na Korčuli nas je, unatoč fizičkom radu, odmorilo od onog psihičkog poslije ispitnog roka, a sada će najveći problem biti napustiti more i štapove za pecanje s kojima smo tek naučili baratati.

 

Fr. Leonardo Matinović, OP