Čini se da današnji čovjek, u svom ophođenju s ljudima i svijetom oko sebe sve manje razumije i koristi znakove, simbole. Čim vidimo neki znak, simbol želimo što prije razotkriti stvarnost koja se krije iza njega. Svi vozači moraju poznavati i pridržavati se prometni znakova. Mnogi poznaju i sve astrološke znakove i sve karakteristike osobe rođene pod određenim znakom. Samo im recite datum rođenja i odmah će vam reći glavne značajke vašeg karaktera, naravno onako kako to astrologija govori.
I nama vjernicima Krist je ostavio sedam znakova svoje djelotvorne prisutnosti među nama. Najčešći znakovi koje kršćani primaju i oko kojih se okupljaju su krštenje i euharistija, sveta misa. Krist nam ih je dao i ostavio da njihovo značenje otkrivamo, da ih razumijemo, po njima i od njih živimo.
Što znači krstiti se, biti kršten? Već sam ulazak u crkvu, dolazak do krstionice ima duboko značenje: Jedan se život predaje Bogu. Bog ga uzima u svoje ruke i vraća nazad. A ono što prođe kroz Božje ruke, što njegove ruke dotaknu, mijenja se. Od krštenja moj je život promijenjen rukom Božjom, njome obilježen, ja sam njegov. I ne živim više samo život koji sam dobio od svojih roditelja, nego i život koji mi je Bog dao, bezuvjetno opraštajući mi svaki grijeh. Već su prvi kršćani krštenje zvali drugo rođenje.
Zato krštenje znači: živim život iz milosti Božje. Ne živim jer sam dobar, nego jer je Bog tako dobar da mi daje živjeti. Za kršćanskog bi vjernika zato svaki dan trebao biti znak Božje dobrote i darežljivosti. To znači da mu svaki dan trebamo biti zahvalni i doista svaki dan koji započnemo zahvalom Bogu za njega dobiva sasvim drugi okus, jer zahvaljivanjem spoznajemo i priznajemo da svaki dan ima svoj smisao i sadržaj. Onaj koji mi je darovao novi dan zna što tijekom tog dana želi sa mnom učiniti.
Svaki je novi dan za nas nova mogućnost da iznova započnemo sami sa sobom, s ljudima s kojima živim i s Bogom. Nadalje, to je trajna spoznaja da sam uvijek i dužnik ljubavi i zato imam razloga svaki dan moliti: „oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima našim.“ Tako krštenje nije samo djelotvoran znak na početku novog života, nego me svaki dan podsjeća na stvarnost novog života u Bogu, života iz zahvalnosti, povjerenja, ljubavi i praštanja. Svaki znak križa koji učinim na sebi podsjeća me na ono što mi je Bog na krštenju rekao: „Ne boj se, ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao, ti si moj.“
Fr. Zvonko Knežević, OP (2028.)