Homilija Fr. Zvonka Kneževića (1.8.1952.-29.12.2018.), upućena vjernicima Kraljice sv. krunice u Zagrebu na Veliku subotu 2014.
"I večeras, kao i prethodne dvije večeri, okupili smo se, dragi vjernici, u ovaj Božji hram da u zajedništvu s cijelom Crkvom proslavimo veličanstvena djela Božja i proživimo najveća otajstva naše vjere i spasenja. Na ovo i ovakva slavlja ne okupljamo se da bi se tek prisjetili nečeg što se davno dogodilo, nego jer vjerujemo da ono što je Bog učinio prethodnim naraštajima vjernika to isto čini i s nama danas. Mi smo ti koje on poziva u život, oslobađa i posvećuje.
Bogoslužje uskrsnog bdijenja započeli smo u tami. Slika je to čovjeka zatvorenog u sama sebe, samodostatnog, zatvorenog u svoj grijeh, slika čovjeka bez obzora, bez nade, bez izlaza. Zatim smo zapalili uskrsnu svijeću. Njeno svjetlo bilo je malo, jedva primjetljivo, no ono nije ostalo usamljeno. Na njemu smo i mi palili svoje svijeće i što je uskrsna svijeća bila bliže oltaru svjetlost je bivala veća, da bi konačno cijela crkva bila obasjana. U ovako obasjanoj crkvi otpjevan je ovaj veličanstveni hvalospjev Kristu Spasitelju.
Potom smo čitali i slušali svetopisamske tekstove. Bog svoja djela čini u svjetlosti da ih čovjek vidi, da mu povjeruje i da mu se raduje. Prvo čitanje govori o Božjem djelu stvaranja svemira i čovjeka. Ono nije tek izviješće, ono je mnogo više od toga. Ono je hvalospjev Bogu stvoritelju, koji iz nepostojanja uvodi u postojanje. Sveti pisac ne boji se reći da kruna stvaranja nisu nebesa nego čovjek. Jedino je on stvoren na sliku svoga stvoritelja, stvoren za ljubav, za slobodu, za radost, za život.
Čitanje iz Knjige Izlaska također je hvalospjev, hvalospjev Bogu osloboditelju. Bog stvoritelj i ljubitelj slobode, ne želi da čovjek, slika njegova, bude rob bilo komu i bilo čemu i sam se zauzima da ga oslobodi i oslobađa ga, iz ropstva izvodi ga u slobodu. Tekst uzet iz proroka Ezekijela hvalospjev je Bogu posvetitelju. Cijela Biblija govori i svetosti Boga. Sveti Bog ne samo da stvara i oslobađa, on svoje stvorenje neprestano obnavlja, zove u svoju blizinu i posvećuje. Posvećenjem mu vraća ono dostojanstvo i bliskost koju mu je dao stvaranjem, to jest da čovjek bude slika Božja, na sliku svoga Stvoritelja i od grešnika čini pravednika.
Iako evanđelje ne skriva strah, zbunjenost i nevjericu žena i učenika, ono je hvalospjev Bogu pobjedniku koji iz smrti vraća u život. „Vi se ne bojte. Ta znam: Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje. Uskrsnu kako reče.“ Nakon ovog svjedočanstva, osjećaj straha, zbunjenosti i nevjerice prelazi u raspoloženje radosti, čuđenja i divljenja. Čovjek i ne može imati druge osjećaje pred Božjim djelima, jer ona uvijek nadilaze njegova predviđanja, nadanja i očekivanja.
A zašto se dogodilo Kristovo uskrsnuće? Jednodušno je svjedočanstvo učenika koji su s Isusom živjeli, slušali što je govorio i gledali što je činio, da je on sav svoj život, cijeloga sebe stavio na Božju stranu, za Božje djelo, za Božju stvar. „Prošao je zemljom čineći dobro.“ Njegovo uskrsnuće, pobjeda nad smrću, jest Božji odgovor na njegovo totalno predanje volji nebeskog Oca. Kristovo uskrsnuće je poruka čovjeku da Božje djelo, unatoč prividnom neuspjehu i porazu ne može propasti. Bog ne samo da stvara, oslobađa i posvećuje, nego neprestano svoju sliku obnavlja, čuva i za vječnost oživljuje.
Na to nas podsjeća i sveti Pavao tvrdeći da mi krštenici, dakle oni koji se već sada i ovdje stavljamo na Božju stranu, ulažući svoj život i sami sebe za Božje djelo, za Božju stvar imamo istu sudbinu kao i Onaj u čije smo ime kršteni. Nakon Kristova uskrsnuća ne postoji samo slavna i veličanstvena prošlost, neizvjesna i tjeskobna sadašnjost, nego još veličanstvenija budućnost sinova i kćeri Božjih. Evo to je razlog zašto pjevamo ovaj radosni i pobjednički aleluja, pjevamo ga jer vjerujemo u pobjedu istine, dobrote, ljubavi i života. Pjevamo, jer ne slavimo nešto što se tek jednom davno dogodilo, nego jer se čvrsto nadamo i vjerujemo da će se i na nama, milošću nebeskog Oca isto dogoditi, da ćemo iz smrti prijeći u život bez kraja.
Isusovo uskrsnuće je jamstvo da će svi raspeti biti skinuti s križa i svi mrtvi uskrsnuti. U ovoj vjeri pobjede života nad smrću podržavajmo i ohrabrujmo jedni druge, svjedočimo ovu nadu i vjeru nesigurnima, sumnjičavima, obeshrabrenima, klonulima i nevjernima. Sijmo ovu nadu i vjeru i u nevrijeme i to onako kako se u nevrijeme i sije, obilato, gusto, punom šakom, da iznikne, izraste i donese plod vječnoga života za koji smo stvoreni i na koji smo pozvani. Činimo to bez ikakvog fanatizma i straha. A s malo radosne nestrpljivosti, malo zdravog i dobrohotnog humora, zašto ne? U toj nadi i vjeri želim vam u ime sestara i braće ovog samostana sretan Uskrs".