Vijesti

Na groblju Danče pokopan fr. Ante Kovačević

2022 12 19 k a naslovna

 

Na groblju na Dančama u Dubrovniku u ponedjeljak 19. prosinca 2022., u nazočnosti pokojnikove rodbine, biskupa Roka Glasnovića, sestara i braće dominikanaca, drugih redovnika i svećenika, časnih sestara i vjernika, pokopan je dominikanac fr. Ante Kovačević. Sprovodne obrede predvodio je fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, a prigodnu homiliju uputio je fr. Anto Gavranović, starješina Samostana sv. Križa u kojemu je živio i djelovao pokojni fr. Ante.

 

Fr. Anto je započeo homiliju stihovima dominikanca Rajmunda Kuparea iz pjesme Molitva za svjetlo božićne noći rekavši: „Ako bismo iz prikrajka promatrali život svećenika i redovnika, padre Ante Kovačevića, trebali bismo primijetiti da je upravo njegova služba, njegovo poslanje među nama i bila molitva za Kristovo svjetlo kroz koje će svatko moći pronaći pukotinu neba da kroz nju dođe u raj“. Možda je baš i znakovito vrijeme i način njegova odlaska Ocu Nebeskom. Očekivano, ali opet iznenadno, rekao je fr. Anto i dodao: „Posve mirno, posve tiho. Spremno. Blaženo i sveto. Bez velike pompe i dugačkih oproštaja“. Istaknuo je kako je pokojnika odlikovala svetost. Živio je među ljudima, s ljudima i za ljude kojima je bio poslan. A bio je poslan mnogima.

 

Samostanski starješina podsjetio je na pokojnikove riječi koji je znao reći kako je prihvatio Božji plan za svoj život, a da je tome tako svjedoče brojni ljudi koji su kucali na samostanska vrata tražeći upravo padre Antu za razgovor i duhovnu okrjepu. Nikoga nije odbijao. Štoviše, svakoga je poimenice pamtio kako bi onda za tu osobu mogao i moliti, naglasio je fr. Ante. Podsjetio je okupljene kako je u pokojniku puno ljudskog i još više svetačkog i dodao: „Imao je disciplinu vojnika, ponekad možda malo strogost generala, ali nadasve toplinu, nježnost i blizinu anđela. Bio je jednostavan. I to je ono što je bilo plemenito u jednom životu. Zbog toga su ga svi voljeli. Zato je bio bogatstvo svima, osobito našoj samostanskoj zajednici. Primjer, savjet, razgovor, životno iskustvo i molitva. Sve je to oplemenilo subraću koja su živjela s njim, pa i nas koji smo do zadnjeg trenutka dijelili iste samostanske zidove“.

 

Sada mu želimo reći hvala, rekao je starješina gruškog samostana. Želimo zahvaliti dragom Bogu što nam je podario ovako velikog čovjeka i što smo mogli biti njegovi suvremenici. Antin život je bio pun križeva koje je on strpljivo nosio. Pri tom su i njemu brojni pomogli. I on je imao svoje Cirence. Nemoguće je nabrojiti sve ljude poimenice i zahvaliti im. No, prije svega, hvala od srca svima koji su brinuli o padre Anti, na razne načine. „Hvala našim sestrama dominikankama koje su kroz cijeli život prisutne kako u našem, tako i u Antinom životu. Osobito s. Aureliji Barišić koja je brinula o p. Anti u kritičnim trenucima. Hvala gospođi Đorđini Saulan koja je sveprisutna i uvijek spremna pomoći našoj gruškoj samostanskoj zajednici. Nemjerljivo je pomagala p. Anti poput brižne majke. Hvala medicinskom osoblju OB Dubrovnik, a najviše dr. Srećku Ljubičiću koji je u svako vrijeme, puno puta, bez obzira na okolnosti, žrtvujući svoje vrijeme i snage, pomagao p. Anti“.

 

Završavajući propovijed, fr. Ante je rekao: “Danas, kada stojimo na ovom drevnom dubrovačkom groblju, opraštamo se od jednog čovjeka. Čovjeka koji je imao svoju povijest ovdje na zemlji. O njoj smo puno slušali i saznali, mi koji smo živjeli s njim, u brojnim susretima, zajedničkim objedima i druženjima. Povijest koja je i nas obogatila za snalaženje u budućnosti. No, prije svega, opraštamo se od čovjeka kršćanina, redovnika, svećenika, koji je hodao ovim svijetom uperenog pogleda u nebo. Čovjek zemljanin, stvoren za nebo. Prema nebu je bio usmjeren i trudio da druge usmjeravati prema tamo. Vječnost u Očevom zagrljaju, gledanje Boga licem u lice. Neka nas njegov zagovor prati, nas koji još ostajemo ovdje, ispisujući svoju povijest i nadajući se sretnoj vječnosti. Zato završavam stihovima pjesnika s kojim sam i započeo, stihovi koji opisuju vjeru kakvu je imao padre Ante i predanje Nebeskom Ocu kakvo je krasilo njegov redovnički život“.

 

Potom se okupljenima obratio gosp. Ivica Turčinović u ime zajednice „Dva srca“ koju je pokojnik utemeljio i bio njezin dugogodišnji duhovni voditelj. Nakon sprovodnih obreda u crkvi sv. Križa u Gružu služena je misa zadušnica koje je predvodio mons. Roko Glasnović, biskup dubrovački, a prigodnu homiliju uputio je provincijal Slišković koji je na početku propovijedi primijetio da ako se sprovod može nazvati lijepim onda je to današnji sprovod pokojnog fr. Ante. Mnoštvo ljudi bilo je ujedinjeno molitvenim ozračjem i snažnom vjerom. U nastavku je naglasio kako je još važnije što smo s groblja došli u crkvu, s obreda sprovoda na euharistijsko slavlje. „To je potvrda naše vjere da grob nije kraj, nego tek jedna postaja na putu prema vječnom slavlju kojemu ovdje kušamo prvine. Vjerujemo da pokoji fr. Ante već u njemu uživa. Stoga nas nije ujedinila njegova smrt, nego život, kako onaj koji je proživio na zemlji, tako i onaj koji sada živi. Dok za prošli zahvaljujemo, molimo da nam iz vječnosti bude zagovornikom u sadašnjosti“.

 

Fr. Slavko je istaknuo pokojnikove biografske podatke, rekavši kako je fr. Ante rođen 2. kolovoza 1937. godine u Srđanima – Tomislavgrad. Nakon početnog obrazovanja u rodnom kraju nastavlja školu u Dominikanskoj gimnaziji u Bolu gdje je maturirao 1957. godine. Studij filozofije i teologije pohađao je u Dubrovniku i Zagrebu od 1960. do 1966. U novicijat Reda propovjednika stupio je 16. kolovoza 1957. u Dubrovniku. Tu je 27. rujna 1963. godine položio i svečane zavjete. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1965. godine. Živio je u samostanima Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu, Korčuli, Dubrovniku, Bolu i Gružu. Vršio je službe župnog vikara, župnika, vjeroučitelja djece i mladeži, pučkog misionara, učitelja novaka i člana vijeća za odgoj HDP, promicatelja krunice, definitora Provincije, ispovjednika časnih sestara i koordinatora rekolekcije za redovnice u Dubrovačkoj biskupiji. Bio je član Teološkog društva „Kršćanska sadašnjost“ od njegova osnutka, te utemeljitelj molitvene zajednice „Dva srca“ koja njeguje posvetu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu otkuda potječe i njezin naziv. Zajednica djeluje u duhu poniznosti, skrovitosti i skromnosti.

 

Propovjednik je istaknuo kako su se ove odlike mogle primijetiti na pokojnom fr. Anti, pa je iz osobnog iskustva posvjedočio kako je s njime bilo ugodno živjeti u istoj samostanskoj zajednici. Također je kazao kako je fr. Ante prošao put osobnog preobraženja, ali ne iz nevjere u vjeru, nego iz vjere u potpuno pouzdanje u Boga. „Siguran sam da je u tom pouzdanju u zadnjim trenucima ovozemnoga života poput svoga Učitelja kazao: 'Oče u ruke tvoje predajem duh svoj'. Iz osobnog iskustva razumio je one koji prolaze razna životna razdoblja, kušnje i teškoće pa ih je strpljivo slušao, tješio, savjetovao i za njih molio“. Provincijal je također naglasio fr. Antinu ljubav za Hrvatsku dominikansku provinciju te je posvjedočio kako mu je prije par tjedana potvrdio da za nju svakodnevno moli. Stoga je zahvaljujući fr. Anti što je svoj život darovao Bogu u Redu propovjednika unutar ove Provincije, ujedno preporučio da poput sv. o. Dominika bude braći još korisniji iz neba svojom molitvom.

 

Za zaključak propovijedi, a u skladu sa skorim slavljem Božića, fr. Slavko je pročitao dio pokojnikova promišljanja o ovom blagdanu u svjetlu vjere u vječni život. „Blagdan Božića je provjera našeg druženje, suživota s Bogom. I kao što je bio na zemlji s Adamom, Mojsijem, Marijom… oni su sada u nebu s Njim u vječnom Božiću… tako je On sada i s nama!... I pri tom svakoga od nas hrabri: 'Ja sam s tobom! Ne boj se!'. Blagdan Božića je Isusov rođendan. Rodio se među nama i postao čovjekom da bi nas, djecu Očevu, sa sobom poveo u Nebo, u taj vječni Božić“.