Vijesti

Novozaređeni svećenik Hrvatske dominikanske provincije fr. Saša Stjepan Bukvić u kapelici Samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, proslavio je u subotu 19. rujna 2021. svoju mladu misu, u nazočnosti braće dominikanaca i sestri dominikanki. Slavlje se nastavilo na svečanom ručku gdje je fr. Saša Stjepan zahvalio braći dominikancima na organizaciji mladomisničkog slavlja, a nazočnima se obratio i fr. Slavko Slišković, provincijal HDP, koji je zahvalio mladomisniku na njegovu dosadašnjem pastoralnom djelovanju i zaželio mu mnogo uspjeha u njegovu daljnjem radu.

Na mladoj misi propovijedao je fr. Domagoj Augustin Polanščak, učitelj studenata, a u nastavku donosimo dio homilije: „Želim ti da budeš redovnik i svećenik s pokrićem. Želim ti da, kako kaže apostol Pavao, pronađeš sebe u Kristu. Ništa više i ništa manje od toga. Nažalost, mnoge stvari nas odvlače od Boga, a to znači i od nas samih, pa onda tražimo sebe u nekome ili u nečemu drugome. Tražimo se, ali se ne pronalazimo. Trudimo se, poput apostola, ispuniti mreže našeg života, ali one ostaju prazne, a mi gladni, umorni, zabrinuti i tjeskobni. Kad tražimo sebe u Kristu, kad je njegova riječ mjerodavna u našem životu, ulov je bogat i obilan. Sve ono što radimo dobiva svoj smisao, svoju puninu. Jednostavno govoreći, radosni smo i ovu radost dijelimo s drugima. Danas, na tvojoj Mladoj misi, Isus predstavlja tebe, Sašu S. Bukvića, ovoj zajednici kao svećenika dominikanca. Zašto? Zato što vjeruje u tebe. Vjeruje da ćeš ti dostojno predstavljati njega drugima. Nemoj ga iznevjeriti. Ako ga iznevjeriš, znaj da on neće iznevjeriti tebe. Njegova vrata su uvijek otvorena. Treba samo učiniti korak naprijed i to onoliko puta koliko smo učinili korak unatrag, a često i više od toga.

Danas slavimo bogoslužje kvatri za svećenička i redovnička zvanja, ali se također spominjemo jednog dominikanca, sv. Ivana Maciasa, brata suradnika iz XVII. stoljeća. Pridružio se Redu propovjednika, poput tebe, razmjerno kasno, tj. u 35 godini života. Kažu da je bio poznat po dvije stvari. Kao prvo, kad god je imao slobodnog vremena, molio je krunicu. Kao drugo, bio je velikodušan prema siromašnima. U prikupljanju milostinje pomagao mu je njegov magarac kojega bi poslao da hoda ulicama grada, noseći pri tome oko vrata pločicu s molbom za novčani dar. Magarac je savršeno poznavao svoj put, a često bi, kažu, zastajao na određenim mjestima i ispuštao glasne zvukove kako bi potaknuo ljude da daju prilog za siromašne.

Tebi želim da, poput sv. Ivana Maciasa, uvijek pronađeš slobodnog vremena za osobnu molitvu. Sloboda nam nije dana, nego nam je zadana kao cilj za koji se valja izboriti, jer, kao što rekoh, mnoge nas stvari odvlače od Boga, a to znači i od molitve. Isto tako, želim ti da u svojem apostolskom radu budeš, poput sv. Ivana Maciasa, dovitljiv i snalažljiv, originalan i prodoran. Tada će i tvoje mreže biti ispunjene darovima koji će biti izvor radosti za tebe, ali i za druge. Pokazao si tijekom ovih godina da posjeduješ vještinu prikupljanja stvari pa stoga vjerujem da će tvoje svećeničke i redovničke mreže biti pune i obilate darovima što život znače - ne samo materijalnim, nego još više duhovnim. Amen!“.