Vijesti

U spomen na 800. obljetnicu prvih općih skupština Reda (1220, 1221), 1/4

2021 07 26 Ucitelji

 

Povodom 800. obljetnice rođenja sv. Dominika za nebo († 1221), prisjećamo se prvih općih skupština Reda propovjednika i u nastavcima donosimo razmišljanja sadašnjeg Učitelja Reda i trojice njegovih prethodnika o skupštinama kao sredstvu izgradnje dominikanskog zajedništva i jačanja propovjedničkog poslanja Reda.

 

 OPĆA SKUPŠTINA REDA PROPOVJEDNIKA

Struktura zajedništva i poslanja

 

U spomen na 800. obljetnicu prvih općih skupština Reda (1220, 1221)

 

Zaključismo Duh Sveti i mi(Dj 15,28). Ovo je izvanredan trenutak u povijesti Crkve. Suočena s podjelom, Crkva donosi odluku na neviđen način. Jakov, vođa jeruzalemske zajednice, izrekao je ovu smjelu prosudbu, prvi ishod mukotrpnog zajedničkog razlučivanja crkve u nastanku, zajedno s apostolima Petrom i Pavlom, pod vodstvom Duha Svetog.

 

Prije ovog ključnog trenutka, apostoli su pod Petrovim vodstvom bacili kocku kako bi odredili tko će zauzeti mjesto Jude Iškariotskog. Imali su jasna mjerila izbora: „Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća (Dj 1,21-22). Molili su za vodstvo, ali kad je došlo vrijeme odabira između Josipa i Matije, pribjegli su bacanju kocke. Dakle, donesena odluka nije rezultat unutarnjeg postupka zajedničkog razlučivanja, nego je riječ o neosobnom i izvanjskom činu proricanja Božje volje koji je nalik onome koji se koristio u Starom zavjetu: „Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu“ (Lev 16,8). Bog ostaje transcendentan i nevidljiv - njegova volja se obznanjuje kroz neživu stvar - takoreći odijeljen od mogućnosti ljudske manipulacije i pogreške u prosuđivanju.

 

Kako bih volio biti pošteđen donošenja teških odluka; kad bi samo naše konstitucije dopuštale „bacanje kocke“ kao legitiman način donošenja odluka! Ali izbor Matije posljednje je bacanje kocke koje pronalazimo u Novom zavjetu. Nakon Duhova način donošenja odluka korjenito se promijenio usred prisutnosti Duha Svetog koji preuzima „aktivnu ulogu“ u životu crkve. Zbog toga razloga mnogi biblijski stručnjaci Djela apostolska nazivaju „Djelima Duha Svetog“. Na takozvanom saboru u Jeruzalemu, Jakov, poglavar jeruzalemske zajednice, izrekao je svoj sud: „Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno“ (Dj 15,28). Važna odluka više se ne donosi izvanjskim proricanjem Božje volje, već zajedničkim procesom intenzivnog dijaloga i strpljivog razlučivanja pod vodstvom Duha Svetoga kako bi se utvrdilo što je uistinu dobro za zajednicu. Jer „Duh Istine upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16,13) i „Duh Božji prebiva u vama“ (1 Kor 3,16). Poslije Duhova „apostolski način“ donošenja odluka, „u prisutnosti Gospodinovoj“, zajedničko je razlučivanje. Priopćavanje odluke zajednicama putem pisma, zatim izbor i slanje poslanika koji će pratiti prijem pisma u zajednicama, sastavni su dio cjelokupnog postupka donošenja i provedbe zajedničke odluke (Dj 15,22-32).

 

Sveti Dominik slavio je prve opće skupštine 1220. i 1221. na svetkovinu Duhova. Ako su braća trebala prihvatiti apostolski način života, tada i oni moraju usvojiti apostolski način donošenja odluka za čitav Red. Zajedničarski oblik vladavine (KKN VI) koji je Dominik dao Redu također je dar Crkvi, jer je poslanje Reda pomoći u izgradnji Crkve, Kristova tijela.

 

Skupštine - opće, provincijske, samostanske - su instrumenti za izgradnju zajedništva. One predstavljaju priliku za suočavanje s izazovima s kojima se braća suočavaju, za traženje konsenzusa o spornim pitanjima, za razlučivanje najboljih mogućih načina služenja poslanju Reda u određenom trenutku i na određenom mjestu, i što je još važnije, za međusobno slušanje i učenje, kao braća.

 

Ignacije Antiohijski, u svojem pismu zajednici u Efesu, kaže da su članovi Crkve synodoi, „suputnici na putu“, na temelju dostojanstva krštenja i njihova prijateljstva s Kristom. Mi, dominikanci, također smo synodoi, „putujući suputnici“, braća i sestre u zajedničkom poslanju kako bismo propovijedali utjelovljenu Riječ. Dok slavimo vrhunac 800. godišnjice prvih općih skupština Reda (1220, 1221), zamolio sam brata Timothya, Carlosa i Brunu da podijele svoja razmišljanja o vlastitim konkretnim iskustvima općih skupština u Redu, o tome kako su opće skupštine postale oruđem jedinstva i zajedništva, s ciljem propovjedničkog poslanja Reda. Kao Učitelji Reda, oni su bili i ostaju synodoi, suputnici na putovanju Reda, na njegovu „zajedničkom putu“. Čitajući njihova razmišljanja, naći ćemo zajedničke temeljne uvide, ali kontekst i sadržaj njihovih iskustava bit će drugačiji, dakle, isti, a opet različiti.

 

Fr. Gerard Timoner, OP