Propovijedi

Današnjom svetkovinom Krista Kralja Crkva nam želi odaslati poruku da je Krist drugačiji kralj od svih i da na drugačiji način vlada... Njegova vladavina, njegovo kraljevstvo donosi pravu i trajnu slobodu pojedincu, obitelji, zajednici, društvu, narodu... Bez prihvaćanja Krista za Kralja u svijetu neće i ne može biti trajnog mira, niti blagoslova, niti napretka, svijet i civilizacija bez Krista nema budućnosti. O prihvaćenoj vladavini ovisi naime trajnost građevine. Zapitajmo se: Za čiju smo se vlast mi odlučili u svojim srcima? O tome će ovisiti i naše trajanje!

Sveta Crkva uči nas o našim temeljima na kojima moramo graditi svoj život, poput onog mudrog graditelja koji gradi na stijeni i kojemu bujice krivovjernih i ideoloških zabluda, s koje god strane dolazile, ne mogu nauditi. Koliko je zaista Krist naš Kralj i Gospodin vidljivo je po tome koliko se držimo temelja koji je on postavio, koliko ljubimo Crkvu. I koliko ga zaista poznajemo vidi se upravo po tome koliko je prepoznat Krist u našim djelima? Jasno je da se naša djela ravnaju prema misli i nauku koju smo usvojili...

Isus je jednom upozorio – Ako ljubite one koji vas ljube, što posebno činite? Zar to isto ne čine i pogani. Ili ako dobro činite samo onima od kojih očekujete da će vam isto uzvratiti, što posebno činite. Zar to isto ne čine i pogani... Krist od nas očekuje nešto posebno: On od nas očekuje biti prepoznat. Mjerilo neće biti neka humanost prikazana pred kamerama, niti aplauz namještene Nobelove nagrade... Mjerilo će biti, jasno je to iz usta samoga Krista, koliko je on prepoznat kao Gospodin u onome što činimo i koliko mi sami prepoznajemo Krista u svojim djelima... Koliko Krist vlada u nama, koliko je on zaista kralj našeg života?!

ONO U TEBI VLADA ŠTO TE SVLADA...

Pogubna mješavina: Zašto mi Bog ovo čini? – pjenio su ljutito jedan čovjek, jer mu nije išao posao. Kad mu je žena došla iskalio se na njoj samo zato što ga je upitala: Kako si? Nakon toga istrčao je van i sav crven u licu zašao nekim seoskim putem nikako se ne smirujući. U susret mu naiđe jedan starac, pa će mu: Oprostite molim vas, ali u zadnje vrijeme stalno mi se vrti jedno pitanje. Kakvo pitanje? – ljutito će naš čova, ali ipak probuđene znatiželje. Što se dobije kad stisnete naranču? – glasilo je starčevo pitanje. Molim! – vrisnuo je, čuvši pitanje, i već je pomislio kako je naletio na luđaka. Što se dobije kad stisnete naranču? – ponovi pitanje starac. Pa, pa ti, vi ste … - u zadnji tren se suzdržao, a onda izrekao više s režanjem u glasu - Dobije se sok od naranče. Da, da, tako je, dobijete ono što naranča ima u sebi, zar ne?! – sad će ozarenog lica starac. A što dobijete kad nešto vas stisne? – postavi starac odmah drugo pitanje. Molim? – sad će već razrogačenih očiju čovjek, ne znajući što bi rekao. Dobijete ono što imate u sebi – odgovori umjesto njega starac. - Kod vas je to gospodine srdžba, vika, optužba, krivnja na sve i svakoga, pa i na samog Boga. Vi nosite pogubnu mješavinu u sebi koja nije za piće. Čuvši starčeve riječi čovjek se šokiran skamenio, i kao da ga je munja ošinula. Kad se malo pribrao, pogleda, okrene se, ali onoga starca nigdje. Ono u tebi vlada što te svlada, čemu si prepustio vlast nad svojim srcem...

U današnjem evanđelju sam Gospodin sebe naziva kraljem i nadodaje: Tko je god od istine sluša moj glas (Iv 18, 37). Da je on kralj napisano je bilo i na križu: kao razlog njegove osude od svijeta protivnog Bogu. Osudili su ga vladari svijeta koji ne priznaju Božju vlast nad svojom. Ali on, koji je tada osuđen kao kralj, doći će suditi kao Kralj upravo onima koji su odbili prepoznati ga i priznati ga svojim kraljem. Krist je zasigurno naš kralj i On je zavladao po svome križu. Na njemu je potvrda onoga što on jest za nas. Svi prijepori od samo početka su dakle vezani uz toga Kralja koji je drugačiji i čije kraljevstvo je drugačije od svih drugih kraljevstava. On vlada na drugačiji način i sudit će na drugačiji način. On vlada u ljudskim srcima, i sud će se ticati upravo toga koliko smo mu dali da zaista vlada u nama. Neki su mu znamo unaprijed poslali poruku: „Nećemo da se ovaj nad nama zakralji!“ (vidi Lk 19, 11-28). Kad je jedna osoba zatražila pomoć od svećenika ovaj je, znajući njeno prijašnje opredjeljenje, naivno, s nadom u glasu, usput spomenuo – Znači vi ste konačno odlučili svoj život podložiti Kristu?! Kristu! Njemu! Nikada! Imam ja svoga šefa. – ragirala je osoba na svećenikovu izjavu s nekom čudnom bojom glasa. Podvrgnuti se Kristu znači odlučiti se za drugačiju vlast u životu, ali odlučiti se i za posve drugačiji život. Krist je Kralj koji donosi drugačiju vlast u ove naše predjele. On je Kralj koji poslužuje one koji njega odaberu slijediti: on sam ustaje od stola i daruje nam sebe samoga. Njegova vlast i vladanje je drugačije! On se ne koristi silom, ne buči i ne zastrašuje. On osvaja ljubavlju koja s križa govori. Njegovo prijestolje nije iza utvrđenih zidina u velebnim palačama, nego u ljudskim srcima. Kraljevstvo Božje i njegov Kalj, Isus Krist, ostaju zauvijek, za razliku od kraljevstava zemaljskih i vladara ovog svijeta. Kad on dođe u slavi kao Sudac presuda će glasiti prema onome što budemo u tom trenutku nosili u sebi, prema vlasti kojom smo se dali upravljati.

Petar Galić, OP

Današnja liturgija stavlja nam za promišljanje prolazno i neprolazno, privid i stvarnost, privremeno i vječno… Čime smo više okupirani, na što svraćamo pozornost, čemu se više nadamo?! U što više polažemo svoje nade tolika će biti naša osjetljivost na ono što slijedi, što se sprema, što se ima dogoditi. Kao što se naša sloboda gradi u vježbanju volje tako da znamo odbiti i ograničiti želje odričući se mnogih privlačnih stvari, isti ili sličan princip vrijedi i kad je u pitanju budnost za Gospodinov dolazak. Naše iščekivanje vježba se budnošću koja će biti spremna prepoznati znakove. Ponajprije, kad nekog čekamo što radimo? Naša priprema govori i o tome koliko nam je to nešto važno, koliko nam znači osoba koju očekujemo. Pas osjeti dolazak svoga gospodara prije bilo koga od ukućana. Zašto? Pas je upio njegov miris i zvuk glasa i koraka, pa čak i zvuk vozila svoga gospodara. Sav je usredotočen na znakove koji upućuju na njegov dolazak. Što mi očekujemo? Također, moramo znati što očekujemo da bismo to bili sposobni čekati. Koja očekivanja gajimo? Čije smo mi glasove i zvukove upili?

Tko očekuje nebesko prepoznaje nebeske znakove. Tko gleda samo zemaljsko prepoznaje zemaljske znakove. Krist nama, jer smo i zemaljski i nebeski, nudi takvo i polazište za lakše prepoznavanje, zemaljsko za nebesko. Polazište o dolasku Sina Čovječjega veže kratkom poukom od smokve: „Od smokve se naučite prispodobi!“, a to je zemaljsko za prepoznavanje nebeskih znakova. Tko pokuša obrnuto, prevarit će se! Tko pokuša samo nebesko, prevarit će se! Tko pokuša samo zemaljsko, prevarit će se! Čovjek koji pokuša biti anđeo, prije negoli je postao zaista čovjek, pretvorit će se u đavla... Tako nam se ono nebesko tiče zemaljskog, a ono zemaljsko nebeskog. Ta zato je Sin Božji postao čovjekom da bi nam govorio o nebeskim stvarnostima. Mi ih inače nikada ne bismo dosegli. Isus nam daje znakove u slikama nebeskih stvarnosti, nebeskih tijela,  a zapravo govori nam o našim zemaljskim zbivanjima koja će nas upućivati o približavanju onog Dana. On nam govori o znakovima koji će biti prethodnica njegova dolaska. Tih znakova naveo je pet jedan za drugim, i nakon toga kaže: Tada će ugledati Sina čovječjega … (Mk 13, 26). A da bi nam bilo jasnije kada će to biti i o čemu je riječ u ovim znakovima Isus nam daje pouku kroz smokvu. Smokva je zemaljska. Dakle, ono što nam je rekao u nebeskim slikama trebamo tumačiti na zemaljski način i doći ćemo do nebeskog odgovora. Tako što se tiče onih pet nebeskih znakova koje nam je dao, oni prevedeni zemaljski glase ovako:

A/ Nakon velike nevolje! --- Ta najavljena velika nevolja su veliki ratovi koji će se dogoditi (koji su se dogodili i događaju se). Imali smo mi dakle velike ratove i nakon svakoga kao da se sve više gubilo pravo svjetlo istine, uzimale su sve više maha razne bezbožne ideologije (svakoj je nekako najviše smetalo Kristovo svjetlo, smetala im je Kristova Crkva).

B/ Sunce će pomrčati! --- Sunce je nama Krist. On je mlado Sunce s visine.  To što se najavljuje da će pomrčati znači da mnogima u tom vremenu o kojem je riječ Krist neće više ništa predstavljati. I zaista, u ovom našem vremenu, zar se to već ne događa kod mnogih. Što tolikima danas više znači Krist?

C/ Mjesec neće više svijetliti! --- Znamo da Mjesec odražava sjaj Sunca. Oni koji odražavaju Krista, to smo mi kršćani, to je njegova Crkva. Ako je Krist mnogima prestao nešto značiti, onda je jasno ni da im ni Crkva, a niti mi kao njeni članovi ništa ne predstavljamo. A s druge strane, sve je veći broj kršćana koji više ne svijetle Kristom, koji ga više ne odražavaju svojim životom.

D/ Zvijezde će s neba padati! --- U nebeskom prikazu događanja Knjiga Otkrivenja nam donosi kako je Sotona povukao za sobom trećinu zvijezda nebeskih, a to su oni pali anđeli skupa s njim. U zemaljskim prikazima te zvijezde su biskupi, svećenici, vjernici. Dakle, u vremenu o kojem Krist govori dogodit će se pad mnogih zvijezda. Govorilo se da je već Luther u ono vrijeme povukao za sobom trećinu u otpad od Crkve. Što li će tek biti pred sami Kristov dolazak?

E/ Sile će se nebeske poljuljati! --- Odnosno, poljuljat će se tako uvjerenja mnogih. Doći će vrijeme kad će isplivati neke sile koje će ljudima nuditi rješenja u svojim moćima, te će ljudi napuštati svoje temelje da bi se priklonili lažnim silama. Toliki danas traže pomoć u ponudama izvan Crkve, izvan sakramenata, ili miješaju i jedno i drugo. Pomiješale su im se sile (poljuljale im se), te im je svejedno odakle što dolazi, a bitno im je samo da im donese neki bljesak, neku ugodu, neku utjehu.  

Isus je upozorio – kad dođem, hoću li naći vjere na zemlji? Iako mi ne znamo o onom danu i času, ali moramo vjerovati da je Gospodar blizu, na vratima, jer sve što se događa upućuje nas na to!

Petar Galić, OP