Život bez Božje riječi dovodi do ispraznog života, do agresije, očaja…, do ruševina. Obnova započinje povratkom Božjim zakonima. Nekad sam volio život, a onda se odjednom sve počelo gasiti – započeo je svoju životnu priču Marko. Roditelji su šutke sjedili u kutu kad bih došao k njima, kao da ne postojim. U srcu sam im želio zlo. Braća i sestre su me osuđivali, i njih sam u srcu ubio. Svi su me u mjestu zaobilazili. Na kraju me i žena napustila. Ogorčenje i mržnja rasli su u meni do opasne ubojitosti… Smrti se nisam bojao, ali sam se bojao onoga nakon smrti. Potpuno očajan, pobjegao sam u planinu. Lutao sam danima hraneći se travama kao ovce i krave. Jednoga dana poskočim prestrašen: ispred mene se niotkud pojavio čovjek koji kao da je sve znao o meni.
Tko si ti? – promucao je Marko.
Idi i promatraj mrave! – rekao mu je čovjek umjesto odgovora.
Dok se Marko pribrao čovjeka je nestalo bez traga.
Idi i promatraj mrave – odjekivalo mu je u ušima.
Što to znači? – pitao se. Okrene se , kad ono veliki mravinjak pored njega. Sve je vrvjelo od mravi koji su hitali utabanom stazom. Čitava rijeka malih stvorenja u oba smjera. Gledao je, gledao i počinjao uočavati čudesne detalje: iako ih je toliko ne sudaraju se, u međusobnom susretu jedan drugoga spretno dodirnu ticalima, kao da se zagrle, i nastave svaki svoju zadaću. Na kraju dana, kad je Sunce zašlo, svi su opet bili u svom mravinjaku. Sve što su vani korisnoga našli donijeli su u mravinjak. Premda ih je bilo na desetke tisuća za svakog je bilo mjesta. Sinulo mu je… Promatrajući mrave shvatio je svoje pogreške. Vratio se kući… Pristupio roditeljima i zagrlio ih: počeli su plakati. Na kraju su svi plakali zbog velike promjene. Onaj koji nije vidio ni čuo bio je Marko. Mravi su mu pomogli po poslušnosti riječima nepoznatog čovjeka. Riječi koje vam odjekuju u ušima – rekao je Isus – ispunjaju se danas. Ispunjaju se onog trenutka kad ih čujete, tada se počinju događati u vašem srcu, u vašem životu. Onaj koji ih je izrekao sam je Riječ. U srcu onoga koji čuje to biva, događa se. Ako si bolestan, po riječi ćeš ozdraviti. Tko posluša Isusa upoznat će ga, i snagu njegove riječi. Poslušati riječ znači čuti riječ i živjeti po njenom sadržaju. Idi, promatraj mrave! Riječ djeluje po poslušnosti. Čovjek je poslušao i riječ mu je počela otvarati oči srca i razuma i ozdravila ga…
Sav narod je plakao slušajući riječi Zakona (vidi Neh 8).
Mi ne možemo ignorirati Božju riječ, Božji zakon i očekivati da ćemo moći podići naš grad, naš narod iz ruševina. Ne možemo ignorirati Božji zakon i očekivati da ćemo biti sretni kao ljudi, i da će naša djeca imati budućnost. Izraelski narod se nakon povratka iz izgnanstva, najprije morao suočiti s ruševinama koje su iza njih ostale kao posljedica njihovih grijeha i kršenja Božjeg zakona. Da bi mogli podići novi grad i novi hram, i da bi se mogli obnoviti kao narod morali su obnoviti najprije vjernost Bogu i Božjim zakonima. Trebali su čuti riječi Zakona i njegovo tumačenje. Po poslušnosti Božjoj riječi u životu i srcu čovjeka događa se upravo ono što ta riječ najavljuje. Kad je Isus pročitao u sinagogi dio iz proroka Izaije rekao je: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« Isusov program se ostvaruje kod onih kod kojima je odzvonio ne samo u ušima nego i u srcu. Pismo se ispunja u onih koji su mu poslušni, koji povjeruju.
Petar Galić, OP