Isus nas želi poučiti o drugačijoj vlasti: vlast Isusovih učenika je služenje. Tko dakle želi biti prvi treba biti svima sluga i poslužitelj. Služenje čuva srce za Isusa... “On zadire u moju privatnost!” – vikao je jedan čovjek nasred ulice protiv svoga susjeda zato što je par kokošiju onoga ušlo u njegovo dvorište. Susjed se ispričao ne uzvraćajući na viku, te tiho vratio svoje koke. Drugi susjedi su zbog vike onoga mislili kako je on u pravu, te su i oni loše govorili o tom susjedu. Niti tjedan dana poslije došli su neki ljudi iz elektre i otkrili kako se baš onaj galamdžija podmuklo prespojio na susjedovo brojilo i kako je onaj susjed umjesto njega plaćao njegovu struju. Vika se tako razotkrila kao maska i pokrivalo lopovluka. Sad je svim susjedima bilo žao što su onako pomislili o onom susjedu, te su ga od sada svi počeli cijeniti. Naučili su tako jednu važnu lekciju. Postoji neka druga privatnost i neka druga vlast...
U jednom malom mjestu bližili se lokalni izbori, a čovjek, koga su svi znali pod nadimkom „Cicko“, želio je pošto poto osvojiti poziciju. Dosjetio se kako lokalna cesta dijelom prolazi pored njegova imanja i da je njegov pokojni djed prije pedeset godina ustupio dio imanja za proširenje ceste. A baš je to sada želio iskoristiti za postizanje svoga cilja. Uranio Cicko i dok su svi još spavali posred ceste zabio kolce i sve povezao žilet žicom. Što to radiš Cicko ? – pitali su ga mještani, iznenađeni prizorom – Kako ćemo prolaziti? Ako me izaberete na visoku funkciju, ako svi glasate za mene, uklonit ću ove kolce i žilet žicu – iznio je Cicko svoj razlog i svoj plan. Ali Cicko, ti nisi stručan, nemaš škole za to – uvjeravali su ga ljudi. Lako ćemo mi za stručnost. Položaj sve mijenja! Samo vi mene izaberite – bio je odlučan Cicko. „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“ (Mk 10, 35), čuli smo u današnjem evanđelju.
Ne podsjeća li ovaj zahtjev Ivana i Jakova pomalo na ovu priču o Cicku. I oni su mislili kako se s položajem sve mijenja i da se treba osigurati na vrijeme... Da, puno se toga s vlašću promijeni u glavama ljudi, u njihovu ponašanju. Međutim, promjena na bolje ne događa se s položajem i novcem, nego s promjenom u srcu. Tražiti položaj prije promjene u srcu vodi zlouporabi položaja, otimačini i gaženju preko leševa. Isus je zato jasan u zahtjevu svojim učenicima – … tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj… (vidi Mk 10, 42-45). Isusova vlast je služenje drugima, a to često traži lom u sebi, ugasnuće svojih želja! Učenik Isusov mora biti spreman piti iz kaleža Isusove žrtve...
Tko ne prođe školu evanđelja i ne živi po nauku Isusa Krista, taj će krasti struju svome susjedu, ucjenjivati za svoj položaj i vikati na sav glas po onima koji su najmanje krivi (kako bi sakrio svoje lopovsko srce i svoje tiranske želje). Vlast bez služenja je gušenje... Jožek malo popio gemišteca, pa se povjerio svom prijatelju Štefu.
„Znaš Štef, nije mi išlo, a onda sam se pomolil. Rekel sam – Bogek moj, daj mi peneze! I krenulo me, peneza ko u priči. I znaš, tad sam se nečeg setil: Vidi, i Bogek me sluša, samo me ova moja žena ne sluša. Stalno mi se prijeti…“
„Jesi joj dal te peneze o kojima pričaš?“, upita ga Štef.
„Pa jesi ti normalan! Ak to učinim bit ću joj sluga.“
„Možda, ali tako ćeš joj osvojit srce, a tko vlada u srcu on je glavni.“, mudro ga je savjetovao Štef.Nakon nekog vremena dolazi Jožek Štefu, pa će mu sav sretan: „Imal si ti prav. Moja žena sva igra oko mene, a naročito kad se primiče datum plaće. Osjećam se kak ti kralj, a ne sluga kak sam mislil.“
Prava vlast osvaja srca služenjem, potpunim predanjem. Služenje čuva srce za Isusa i utvrđuje ga u vjernosti.
Petar Galić, OP