Propovijedi

22. nedjelja kroz godinu - B

Lucas Cranach the Elder Museum of Fine Arts Budapestjpg

 

Isus nam donosi ispravno tumačenje i uči nas da se osoba ne prlja hranom koja ulazi u njezino tijelo, već grijehom koji proizlazi iz njezinih riječi i postupaka. Želi nam ukazati kako bi na to trebali svraćati glavnu pozornost, a ne na neke sporedne ljudske uredbe.U svom učenju Isus upućuje na dublju problematiku od onoga na što su se fokusirali farizeji. Pravo pitanje tiče se svetosti koja se ne nalazi samo u vanjskim činima. Svetost dolazi iznutra i dokazuje se u postupcima i stavovima koji proizlaze iz čovjekova života i koji govore o tome što čovjek nosi unutar sebe. Ako pažljivo čitamo današnje Evanđelje, vidjet ćemo da je Isusovo učenje najprije usmjereno na farizeje koji su ga ispitivali. Njih upozorava jako ozbiljnim riječima upravo stoga jer su oni najviše odgovorni zbog skretanja s onoga što je bitno. Isusove riječi nakon toga se upućuju mnoštvu, učeći ih o tom bitnom, da je osoba onečišćena vlastitim riječima i postupcima, a ne hranom koju jede. Riječi pak koje čitamo na kraju današnjeg evanđelja upućene su Isusovim učenicima i u njima je još preciznije protumačeno što je to u ljudskom srcu što ga onečišćuje.

 

Današnje dakle evanđelje prikazuje nam nekoliko aktera i slušatelja uključenih u Isusovo učenje: njegove protivnike farizeje, mnoštvo i Isusove učenike. Što se tiče farizeja oni su na neki način uvijek u konfrontaciji s onim što Isus naučava i njegove ih riječi uvijek iznova izazivaju i razotkrivaju, a oni ga pokušavaju uvijek iznova uhvatiti u riječi da bi ga osudili a sebe opravdali. Učenje koje Isus upućuje okupljenoj masi naroda često je sažeto i općenito, ponekad je to i slikovita poruka. S učenicima, koji često pogrešno razumiju Isusove riječi, nudi se daljnje objašnjenje njegove poruke i njezina značenja. Dakle, oni koji zaista žele biti Isusovi učenici moraju ući u dublji i intimniji odnos s Isusom da bi razumjeli njegovu poruku. Isus nas uči o onome što temeljno i bitno za nas, a to je da nas onečišćuje ono što dolazi iz našeg srca, a samo Božja riječ ima moć očišćenja našeg srca od onoga što ga onečišćuje i čovjeka upropašćuje.

 

Isusove riječi izazivaju i nas, jer nerijetko u svojoj želji da pokažemo pred drugima da smo sveti upadamo u napast da se previše izvanjski želimo pokazati pred drugima pa upadamo u izvanjska dokazivanja i pokazivanja. Tako upadamo u napast farizejske krute vjere bez živog Boga u sebi. Nekima su, kao i farizejima, važniji izvanjski rituali, ritmovi i dojmovi koje žele ostaviti pred drugima (možda i pred svojim svećenikom ili određenom skupinom vjernika) nego li da dopuste rad na svojoj nutrini. Trebamo se zapitati što im je namjera i što žele time postići, ako znamo kako Gospodin poznaje čovjekovu nutrinu?! Tako zanemaruju onu puno važniju nutarnju promjenu koju od nas traži Gospodin. Isus nas podsjeća da se ne činimo svetima po nekim svojim radnjama, nekim svojim maskama, nekim svojim djelima i sposobnostima, nego postajemo sveti kad dopustimo da nas Božji Duh preobrazi, mijenja, razotkriva i ispravlja. Naši postupci trebali bi biti izraz obraćenja našeg srca Bogu i Božjim putovima...

 

Danas se zapitajmo u koju skupinu slušatelja spadamo: onu farizejsku (kritizersku, izoliranu u svoju „svetost“), onu mnoštva (koja ostaje na onom što su čuli kao djeca i dalje od toga ne idu, niti se trude) ili onu pravih Isusovih učenika koji dodatno traže tumačenje za sebe, razjašnjenje od Gospodina, koji žele čuti Isusovu dublju poruku za sebe kako bi ih ta poruka mijenjala i čistila…?!

 

Petar Galić, OP