Propovijedi

12. nedjelja kroz godinu - B

ship 1366926 1920

 

Jedan od ključnih razloga našeg bijednog, zamrznutog, nepromijenjenog stanja je strah u našem srcu. Tako, iako se nazivamo kršćani, mi to najčešće svojim životom nismo. Iako je Isus u našoj sredini, on je za nas netko tko za nas ne mari. Pokušavamo svojim silama protiv oluje i valova, ali nam ne uspijeva. Za nas je Isus netko tko nam ne želi pomoći, za nas je on netko tko ne mari. Zato mnogi tjeraju do kraja, sve isprobaju, prije nego li konačno shvate da to ne mogu riješiti bez pomoći Isusa. Takvi, poput učenika na lađi, očito još ne shvaćaju tko je Isus, i zašto je među njima, jer dok se oni bezuspješno troše i pokušavaju, njega su posve zaboravili. On besposlen spava na krmi. Dragi učenici su ga zanemarili na svojoj životnoj plovidbi.

 

Isus je među nama, samo čeka da se sjetimo koliko nam je potreban. Ali kad ćemo se sjetiti i kad ćemo ga početi ozbiljno doživljavati, kad će nam postati jasno tko je on i zašto je među nama? Učenici su bezuspješno cijelo vrijeme pokušavali sami se boriti protiv sila jačih od sebe, sve dok im voda nije došla do grla. Oni su svojim zaboravom na Boga prouzročili svoje teško stanje, zbog slabe vjere dali su mjesta strahu i taj strah ih je posve obuzeo. Oluje i valovi bjesne i udaraju na nas sve dok ne dozovemo Isusa u svoj život. Ako smo zanemarili njegovu prisutnost, prije ili poslije doživjet ćemo brodolom. Isus se ne nameće, on želi da ga pozovemo, on želi da ga priznamo, on želi da ga uzljubimo čitavim srcem i da mu povjerujemo čitavim svojim životom. Bez toga on i dalje „spava“, a mi i dalje mislimo da on za nas ne mari i sl.

 

OBRATITI SE ISUSU NA VRIJEME (OD POČETKA)...

 

Strah uzrokuje lomove i emocionalne stresove, zbog straha prodire voda u naš život, udaraju nas valovi nevolja i žele nas prevaliti, potopiti. i što se više prepuštamo strahu to su lomovi jači, a udari strašniji, a istovremeno s rastom straha čini nam se kako nas Bog kažnjava, kako nas je napustio, kako mu nije nimalo stalo do naše pogibelji. Tako pucamo po svim šavovima, a osim fizičkih i psihičkih, često tonemo i financijski, često imamo i poslovnih problema, problema oko zaposlenja... Tko dopusti strahu da mu zahvati srce ide ka konačnom urušavanju i smrti… Za izbavljenje iz svega toga jasno je kojim smjerom moramo krenuti. Moramo prestati sa svojim uzaludnim pokušajima, sa svojim bezuspješnim naprezanjima, jer protiv onoga što nas želi uništiti možemo boriti samo s pomoću Isusa Krista, s pomoću onoga na koga smo zaboravili. On je među nama pun ljubavi i spremnosti.

 

Moramo dakle u svoj život dozvati drugačijeg Boga od onoga koji nas je potapao. Takav bog nema veze s našim Bogom, nema veze s našim Spasiteljem. Mi želimo i naviještamo Boga za kojega Ivan apostol kaže da je ljubav, za kojega kaže da je ta njegova ljubav razlivena u srcima našim. Prihvatimo njegovu savršenu ljubav, prihvatimo da smo ljubljeni od njega, ako želimo utihu u svom životu, ako želimo da valovi morski umuknu. Dopustimo mu da ustane posred nas, usred našeg srca, da ukloni ispred njega sve nemire i uzburkanosti.

 

Prihvatimo Gospodina u njegovu veličanstvu i ne pokušavajmo ubuduće ploviti morima ovoga svijeta a da njega ne dozovemo za svoga vodiča i kormilara. Gospodine, neka ni jedan strah više ne nastanjuje naše srce, osim straha Božjega, jedinog straha koji ide uz mudrost. Kad su učenici konačno shvatili tko je Isus silno su se prestrašili. Strah od oluje i valova nestao je pred saznanjem tko je Isus. Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju!“ Gospodine, daj da na vrijeme shvatimo tko si ti za nas, a tko smo mi bez tebe. Daj da shvatimo da bez tebe tonemo u bezdan... Daj da shvatimo tko si i da te prihvatimo, i da nas drži strah Božji koji ne dopušta da te zaboravimo. Strah Božji je otkriće ljubavi Božje, otkriće da je gubitak te ljubavi propast, potonuće.

 

Prihvati da si ljubljen..

Petar Galić, OP