Jedan od zadataka, ciljeva molitve krunice je razlučivanje. Čega? Misli naravno. Krunica nam pomaže pročistiti misli, i među ostalim to joj je jedan od zadataka. Nije slučajno da je krunica često stavljena pred početak svete mise… Mi smo tijekom dana izloženi uplivu raznih misli od kojih mnoge nisu od nas, a nisu ni od Boga. Od koga su dakle? Od podmuklog neprijatelja, naravno, ali od onog grešnog dijela u nama i oko nas koji surađuje sa tim podmuklim neprijateljem. Mnogi se znaju žaliti – Velečasni, kad molim misli mi odlutaju. A gdje ti to misli odlutaju? I zašto odlutaju? … Ne ispričava nas naravno neprestano izvlačenje na napasnika, jer mi smo slobodni i trebamo nešto poduzeti … Onaj tko zaista nešto želi mogu li mu misli odlutati? Primjerice, ako tražim kod susjeda kruha, šećera, soli, vina, ulja … hoće li mi misli odlutati na nešto drugo? Neće, vjerujte mi … Kad navijači prate s tribina nastup Hajduka, Dinama … hoće li im misli odlutati na nešto drugo, hoće li se sjetiti kako je možda trebao biti na svetoj misi. Neće, naravno … Zašto? … Zato jer oni zaista to hoće, zato jer oni zaista to traže… Ili, kad prosjak prosi na ulici, što on čini u usporedbi s tobom koji moliš krunicu?
Ništa puno drugačije ne čini taj prosjak od tebe. On svakome koji naiđe kaže – Molim te daj mi … Molim te daj mi … Molim te daj mi … Ti kad moliš krunicu, zar ne činiš isto što i ovaj prosjak? Ipak, ima jedna bitna razlika: ovaj prosjak kad prosi za svoju potrebu, njemu misli i pažnja ne odlutaju na nešto drugo. On je sav u tome, pa kad nailaziš pored njega gleda u tebe s toliko pažnje. On te prati kad mu se približavaš, gleda te u oči i moli … Sav je u tome što moli i sva mu je pažnja na onome od koga očekuje nešto primiti. Zato prosjak ima puno uslišanja, u njegovu kasu često netko ubaci novčić. Još jedna bitna pouka od prosjaka: on je uporan, on ne odustaje, on je tu i sutra i prekosutra …. Dakle, za molitvu krunice bitna je pažnja: Na ono što hoću, koliko to želim i na onoga od koga očekujem... I bitna je ustrajnost i danas i sutra i prekosutra… Onaj tamo želi biti na stadionu da bi navijao za Hajduka i misli mu ne lutaju na nešto drugo. Povuci usporedbu sa svojom molitvom…
Mate molio za vino kod svog susjeda jer su mu došli gosti. Sva mu je pažnja bila na susjedu i na onome što od njega traži i zbog čega… I susjed mu dao, jer je imao puno vina, a Mate mu drag kao čovjek. Prosjak ne prestaje sa svojom prošnjom i ne gubi pažnju. Koliko si zaista u doticaju s onim kome je molitva krunice upućena i zbog koga? Prosjak moli od prolaznika pomoć i ne skida pogled s njega. Ti dok moliš „Zdravo Marijo…“, gledaš li u Gospu pritom? Isus na jednom mjestu kaže – Vi kad molite ne blebećite … Ako ne sudjeluješ čitavim bićem u onom što moliš, kako ćeš dobiti? Koliko zaista želiš nešto toliko si ondje prisutan, toliko promatraš Isusa, i Gospu, i njihov život i želiš ih ondje gdje ti je potreba. Svatko tko promatra Isusov život ozdravlja, Isus mu dolazi… Jedna gospođa baš nakon molitve krunice dođe svećeniku – Ah, ah velečasni , ah jadna ja … Kako mi je, da znate kako mi je ah, ah… Znate gospođo, baš dok ste molili krunicu vidio sam Gospu kako je došla k vama sa dva velika anđela u pratnji. A je li? Je li? – pogledala je znatiželjno svećenika. Gdje? Kako? … I što je bilo dalje…? Htjeli su od vas uzeti ono što vas je mučilo i pomoći vam da izađete iz svog grča i zablude, ali ste vi to grčevito za sebe stiskali dok ste ponavljali „Zdravo Marijo …“ Vaše srce nije bilo s Marijom, i u tome je vaš problem. Tako joj je rekao svećenik. Mnogi često mole nekako tako slično ovoj gospođi, žele da im Bog pomogne u njihovim problemima, ali sami se ne žele odlijepiti od njih i predati ih. Isus nam kaže – dajte mi svoje brige, svoj umor …
Kad je bila svadba u Kani galilejskoj domaćini su se našli u velikoj neugodnosti. Što su učinili? Došli su Mariji… Sve se ovdje odvijalo preko Marijinih ruku… Ovo je divan primjer kako se i zašto moli krunica… Naše misli nije lako povezati s Božjim mislima, niti našu volju s Božjom voljom, ali to nam je cilj: povezati misli s Božjim, i podložiti svoju volju Božjoj. Najprije, zbog čega nam je to tako teško postići? Jer živimo u prevelikoj buci koja dopire iz naše svakidašnjice… Međutim, ako počnemo slušati bit ćemo sve sposobniji i za razgovor … Problem međuljudskih odnosa također se tiče nespremnosti slušanja one druge strane… Tako odnosi postanu monolog, umjesto da se razviju u dijalog… Sve probleme možemo riješiti, samo sve ovisi o našoj spremnosti… Velečasni imamo velikih obiteljskih problema – rekla mi jedna gospođa. Gospođo, koliko ste spremni riješiti ih? – upitam je. Spremna sam, naravno da sam spremna. – brzo je uskočila. A jesi li spremna mijenjati svoj život? Zastala je i ostala bez riječi, jer nije mislila da kod sebe treba nešto mijenjati. Svaki se problem može riješiti, samo koliko smo mi spremni na to. Mnogi će se sada zapitati, pa tko ne bi bio spreman, ali kad nas osobno sustigne pitanje: jeste li spremni mijenjati svoj život, e tada mnogi zastanu misleći što to ja imam promijeniti, ja sam u redu.
Znate li zašto ljudi viču jedni na druge? Jer su previše daleko jedni od drugih, zato viču. I zanimljivo je, što više vičemo jedni na druge to se sve manje čujemo, a možda smo fizički na korak jedni od drugih. Znaju se čak unositi u facu jedni drugima, a vika je pritom sve veća. Zašto? Jer su im srca pritom jako daleko. Jedna gospođa mi se počela žaliti – Imam problema s mužem, stalno mu idem na živce i često se svađamo… Kćer eksplodira u zadnje vrijeme na mene, eto samo što nešto od nje zatražim… U zavadi sam sa svojim susjedima. Ne mrzim ih, ali… Gospođo, vi se možda nazivate kršćanskom, ali vi uopće ne živite kršćanski… Pod hitno morate početi mijenjati svoj život. Ovdje postaje jasan problem kad se živi i provodi naša volja a ne Božja, kad se žive i provode naše misli, a ne Božje… Sve dok nam se događaju takve buke međuljudskih odnosa, to je znak da nešto nije u redu s našom vjerom…. To je također znak i da smo ne samo daleko jedni od drugih (dokaz je buka i zbrka i izgubljenost), nego to također znači da smo daleko od Boga… i to je razlog svih nesporazuma.
MOLITVA KRUNICE MORA POSTATI VRŠENJE VOLJE BOŽJE…
Vrijeme je da počnemo živjeti Božje misli i Božju volju… Marija je rekla – Neka mi bude po riječi tvojoj. Što je to drugo nego životno izručenje Božjoj volji. Marijin život je u svemu zapravo življenje Božje volje. To je naša zadaća, od nje naučiti. Ona je slušala Boga, razgovarala s Bogom i dobivala je zato potrebne odgovore, upute… Kroz molitvu krunice mi se od nje učimo upravo o tome. Slušati Božji glas poput Marije nemoguće je bez molitve i molitva krunice u tome nam pomaže. Ako ne počneš moliti, draga vjernička dušo, tvoj život za koju godinu, možda i mjesec postat će jedna velika provalija, bezdan nezadovoljstva, pakao svađe. Ako pak počneš moliti, tvoj život će procvjetat novom vizijom… Mi ne možemo rasti, ići prema gore…, ne možemo izaći iz svoga blata bez molitve. Ako se pitaš, a to često pitaju: Što ću moliti, kako ću moliti?, odgovaram: Uzmi krunicu i počni moliti. Tad će ti doći Gospa, tad će ti se ukazati…
Blaženi Henrik Suzo vidio je kako mladići daruju ruže svojim djevojkama, pa je rekao: Darivat ću ih ja moleći mojoj Djevi Mariji. Tako je nastao naziv RUŽARIJ. deja prekrasna za razmišljanje, za poticaj. Dakle, ako volim onda se i molim, jer molimo za nešto što volimo Dijete želi čokoladi i navaljuje kod svoje majke – Mama daj mi čokoladu, molim te mama... TKO NE VOLI, TAJ NE MOLI. Ako moliš krunicu to mora biti s izrazima ljubavi, darivanja, zahvale, privrženosti osobi koja je primjer svega toga… Nije slučajno da je sv. Ivan, za kojega se zna da je bio ljubljeni učenik, imao fascinantno viđenje: Žena zaogrnuta Suncem, Mjesec joj pod nogama a na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda… To je Gospa i njezina krunica… I mi primamo krunu od Gospe svaki put kad od srca molimo krunicu. Za jednog sveučilišnog profesora se znalo da redovito moli krunicu. Studenti su ga pitali: Kako on kao profesor i intelektualac može toliko puta ponavljati „Zdravo Marijo…“? Kako vam ne dosadi? A kako vama ne dosadi da vam osoba koju nosite u srcu ponavlja: Volim te. Kako vam ne dosadi stalno slušati iste riječi? Nitko od nas nije izuzet od Gospine topline, ni iz Gospodinove ljubavi. Svi mi imamo u svom srcu potrebu za toplinom i ljubavlju. Ako hoćeš da to iskusiš u svom srcu i ako hoćeš da danas započne tvoj novi život ispunjen tim temeljnim ljudskim potrebama, onda od danas započni s krunicom i ne prekidaj je moliti, kao onaj profesor…
KRUNICA JE SVETO PROPOVIJEDANJE…
I još nešto što trebate znati o molitvi krunice i to neka vam bude još jedan poticaj da je molite: krunica nije samo najljepša molitva (koju svi mogu i trebaju moliti), ona je sveto propovijedanje. U našem dominikanskom redu, koji je red propovjednika, krunica spada u sveto propovijedanje i dominikanci su također propovjednici krunice. Ako dakle svakodnevno molite krunicu na ovaj način, kako vam je gore poticajno i slikovito opisano, postat ćete propovjednik i vršit ćete svoju kršćansku zadaću navjestitelja bilo to zgodno ili nezgodno, tj. u svako doba… Tako, ako npr. molite krunicu putem kojim idete vi tiho donosite ozračje evanđelja svima onima koji se nalaze na toj dionici. Sjetimo se da je Gospodin obilazio gradove i sela. On dakle po nama, kad molimo krunicu, obilazi gradove i sela kojima tada prolazimo. S molitvom krunice eto vršimo sveto propovijedanje…
Petar Galić, OP
