Sveti Dominik nije ostavio vlastoručnih spisa o svome životu i djelovanju. Nije napisao nijednu knjigu niti je itko zabilježio njegove propovijedi. Od nekolicine njegovih pisama sa čuvano je tek nekoliko ulomaka. Ipak, postoji mnoštvo tekstova koji su nastali po njegovu nadahnuću i karizmi, koje su napisala njegova braća iz Reda propovjednika.
Temeljni je izvještaj Knjižica o počecima Reda propovjednika (Libellus) koju je sastavio bl. Jordan Saski trinaest godina nakon Dominikove smrti s ciljem predočavanja Dominikova života i početaka Reda. Dominikova ostavština su prije svega Red braće propovjednika i ostali ogranci Dominikanske obitelji koji nastavljaju njegovu karizmu propovijedanja i apostolat evangelizacije.
Sveti Dominik je u svoj Red utkao tradicionalna načela posvećenog života: apostolsko djelovanje, život svećenika u zajednici, redovničku stegu monaških redova, zajedničku liturgijsku molitvu s pjevanjem i propovijedanje kako riječju tako i načinom života tj. evanđeoskim siromaštvom.
Kada je papa Honorije III. povjerio Redu poslanje propovijedanja Riječi Božje, Crkva je po prvi put obogaćena redovničkom zajednicom s konkretnim poslanjem propovijedanja. Naime, do tada je ta zadaća bila povjerena samo biskupima i onima kojima bi povjerili tu zadaću. Sveti Dominik je htio da cio svijet, koliko je moguće, dođe do spoznaje Istine koju ju je Bog objavio po Isusu Kristu, a koju čuva i tumači Crkva. Stoga dominikanci, propovjednici istine, samo uvjerljivošću istine žele obraćati grešnike.
Red braće propovjednika je, kako piše u prvim Konstitucijama, „od samog početka ustanovljen posebno za propovijedanje i spasavanje duša“. To su temeljne zadaće Reda i njegovo poslanje. Na službenome pečatu Reda pisalo je „službenik propovijedanja“, a geslo je Dominikanskoga reda ‘Istina’ (lat. Veritas).
Poslanje je dominikanaca učiti, istraživati i pronalaziti najbolje načine naviještanja Radosne vijesti. I sam sveti Dominik je bio odličan poznavatelj Svetoga pisma te je gajio veliku ljubav prema Riječi Božjoj. Kamo god išao, nosio bi Matejevo Evanđelje i Pavlove poslanice. Težio je živjeti evanđeoskim načinom života, ali i podučavati i propovijedati.
Stoga se braća Reda propovjednika za svoje poslanje propovijedanja vazda pripremaju studijem, to jest po Dominikovoj uputi: „učiti danju i noću, kod kuće i na putu“.
Intelektualno usmjerenje novoga Reda detaljnije razrađuju Dominikovi nasljednici na čelu Reda koji su dolazili iz sveučilišnih sredina. Njegov prvi nasljednik, bl. Jordan Saski, rekao je: „Pravilo Braće propovjednika je sveto živjeti, učiti i podučavati.“
Nadalje, Humbert iz Romansa u svojim brojnim djelima podsjeća na obvezu učenja i osobne svetosti svakoga člana Reda. Stoga ističe: „Malo znanja je svakomu dovoljno da spasi svoju dušu, ali nije dovoljno da druge podučava. Zbog toga je naš studij više usmjeren na korist bližnjega nego na vlastitu korist.“
Stoga se može reći kako bi specifičnost dominikanske duhovnosti bila težiti ka svetosti prosvijetljenoj studijem. Karizma propovijedanja u Dominikanskom redu tako podrazumijeva temeljitu izobrazbu braće uvijek pazeći da potraga za istinom ne naruši samostanski i apostolski život redovnika.
Izvor: Sveti Dominik i Red propovjednika, (prir.) Ana Buljat, Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2012.
Ako vjeruješ da imaš dominikansko zvanje, ako te privlači povijest i sadašnjost Reda propovjednika, ako se prepoznaješ u temeljenim vrijednostima dominikanskog života, ako se želiš upustiti u pustolovinu početne formacije i propovijedati Radosnu vijest do smrti, ako imaš ono što braća dominikanci od tebe traže, onda nam se javi, jer „žetva je velika, a radnika je malo“. (Lk 10,2)
