Održane duhovne vježbe u Bolu na Braču

2021 06 19 naslovna

 

Od 13. do 18. lipnja 2021. godine u Samostanu sv. Marije Milosne u Bolu na Braču održane su duhovne vježbe za braću dominikance i nekolicinu dijecezanskih svećenika. Voditelj duhovnih vježbi bio je fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP. Tema ovogodišnjih duhovnih vježbi bila je „Na Gospodinovu putu s dvanaestoricom apostola“. Osim svetopisamskih tekstova duhovna razmatranja su se temeljila na spisima crkvenih otaca i naučitelja, ranokršćanskih i srednjovjekovnih duhovnih pisaca, razmišljanjima suvremenih papa te umjetničkoj i misaonoj baštini zapadnog kulturnog kruga.

 

U uvodnoj riječi istaknuto je da Dvanaestorica čine jedinstvenu pojavu u povijesti kršćanske duhovnosti, kao neiscrpan izvor na kojemu se može napajati i obnavljati duša svakog kršćanina, a osobito onih koji su pozvani slijediti Krista kao redovnici i svećenici. Voditelj je rekao da se duhovne vježbe mogu promatrati kao ispit savjesti pred Bogom, kao kajanje zbog vlastitih propusta ili pogrešaka u životu, ali i kao nadahnuće i izvor snage za nove duhovne i životne iskorake pojedinca i zajednice.

 

U nastavku donosimo sažetak duhovnih razmatranja:

 

APOSTOL PETAR ili O VJERI I NEVJERI. Bilo je riječi o putu vjere apostola Petra kao dramatičnom hodu od početnog pristajanja uz Isusa, koje je bilo ispunjeno zanosom i prostodušnošću, preko bolnog iskustva vlastite nevjere i plača obraćenja, do predanja Gospodinu koji ga je konačno prihvatio u krhkosti njegove vjere i ljubavi.

 

APOSTOL ANDRIJA ili O ZAVISTI I DOBROHOTNOSTI. Voditelj je govorio o apostolu Andriji kao primjeru dobrohotnog čovjeka koji je bilo u nesebičnoj službi drugim ljudima, ali i o zavisti kao grijehu koji se izravno suprotstavlja milosrđu i ljubavi te svojom otrovnom snagom nagriza ljudske odnose i uništava miroljubiv suživot.

 

APOSTOL JAKOV STARIJI ili O ČASTOHLEPLJU I PONIZNOSTI. Braća su razmatrala jedan od najskrivenijih i najpodmuklijih grijeha, a to je grijeh častohleplja koji nije poštedio niti najbliže Isusove učenike, a među njima je bio i apostol Jakov Stariji. Ljudi se, istaknuo je voditelj, takoreći cijelog života bore, koprcaju i propinju ne bi li zasjeli na neko prijestolje, bili ispred ili iznad drugih, dok se Isus cijeli život borio za prijestolje na križu, ponizno služeći drugima i zabranjujući svojim učenicima da teže prema časti i vlasti, jer će inače dobiti i po nosu i po ponosu, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način.

 

APOSTOL IVAN ili O TIŠINI I BUCI. Voditelj je upozorio da je današnji čovjek prihvatio buku kao način života, istaknuvši da je ona poput opijata koji daje privid sigurnosti i radosti, a zapravo produbljuje duhovnu prazninu i udaljava nas od nas samih i jednih od drugih. Nasuprot buci stoji tišina koja je majka propovijedanja, izvor samosvijesti pojedinca i zajednice, temelj molitve i stvaralačkog čina. Uzor tišine i sabranosti je apostol Ivan koji je u bizantskoj ikonografiji prikazivan kao starac u dubokom razmatranju koji svojim držanjem poziva na šutnju i sabranost, bez kojih je nemoguće približiti se Bogu i priopćiti ga drugim ljudima.

 

APOSTOL FILIP ili O DUHOVNOJ TROMOSTI. Četiri evanđeoska prizora (Iv 1,43-46; 6,1-13; 12,20-22;14,8-9) govore o apostolu Filipu kao čovjeku koji nije bio malodušan, tj. svaki put kad se našao u nekoj neprilici nije pokleknuo nego je pronašao izlaz i rješenje, bilo sam ili uz pomoć nekog drugog. Korijen malodušja je u tzv. duhovnoj tromosti (acedia), najneugodnijem neprijatelju svakog redovnika, koja „ubija“ vjeru u veličinu i uzvišenost Božjeg poziva te vodi u osrednjost, opijenost vrijednostima ovoga svijeta, a ponekad čak i do gubitka vjere.

 

APOSTOL BARTOLOMEJ ili O ISKRENOSTI, JEDNOSTAVNOSTI I LUKAVŠTINI. Apostol Bartolomej je bio iskren i jednostavan čovjek, koji je otvoreno postavljao neugodna pitanja, ali ne i zlonamjerna („Iz Nazareta da može biti što dobro?“), čovjek koji je u svojem ponašanju bio neizvještačen, neusiljen, bez imalo prijetvornosti ili lukavštine („Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!“). U brojnim legendama i likovnim prikazima prikazivan je na pomalo duhovit način, simpatičnog izgleda i načina odijevanja, s glasom poput trube i uvijek nasmijan.

 

333APOSTOL TOMA ili O HRABROSTI I KUKAVIČLUKU. „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ (Iv 11,11-16), kaže apostol Toma. Čvrsto je odlučio da, štogod se dogodilo, neće napustiti družbu i otići nekim svojim putem. Radije će umrijeti nego napustiti Isusa. Toma je hrabar čovjek. Iako hrabrost nije najveća krepost, bez nje ne možemo ostvariti takoreći nijednu drugu krepost pa je tako mnoge dobre odluke pokopao strah pred različitim poteškoćama. Biti hrabar, zato što vjerujem Gospodinu, može čovjeka podići do takve moralne visine da mu se i samo nebo divi. Ustrajati u obrani dobra, izdržavajući brojne napasti i iskušenja, a pri tome ostati pošten, čist, pravedan i vjeran Bogu, to je odlika malobrojnih i to nije mala stvar.

 

APOSTOL MATEJ ili O SREBROLJUBLJU. Upoznavši Isusa Krista i napustivši carinarnicu, apostol Matej je u sebi pobijedio strast srebroljublja. Srebroljublje se rađa zbog malodušnosti i slabe volje da se odreknemo vrijednosti ovoga svijeta, a čovjeka opterećuje brigama koje se usred težnje prema (nadprosječno) udobnom životu i gomilanja imetka samo umnažaju. Konačnu pobjedu nad srebroljubljem moguće je očekivati kad se čovjek oslobodi i najmanje želje za posjedovanjem i najsitnijeg novčića.

 

APOSTOL JAKOV MLAĐI ili O BLUDNOSTI I ČISTOĆI. Prema izvješću Euzebija Cezarejskog apostol Jakov Mlađi vodio je asketski život, a to znači da je obuzdao strasti svojega tijela pa tako i strast bludnosti. Borba protiv bludnosti, kažu mnogi duhovni pisci,      vodi se svaki dan, snažnija je i dulja od borbi s drugim strastima, a potpuni pobjednici su vrlo rijetki. Protiv nje se valja boriti i čistiti svoje srce tjelesnim postom, pokajničkom skrušenošću duha, ustrajnom molitvom, čitanjem Svetog pisma, umnim i tjelesnim radom, dubokom smirenošću duha i odlascima u osamu.

 

APOSTOL ŠIMUN KANANAJAC ili O SRDŽBI I KROTKOSTI. Apostol Šimun, dojučerašnji zelot i neprijatelj Rimljana, bio je na velikim kušnjama zato što je živio s apostolom Matejom, dojučerašnjim carinikom i suradnikom Rimljana, izdajnikom vlastitog naroda. Šimun je morao iz svojeg gorljivog i žestokog srca izvaditi žalac zelotske srdžbe, jer sve dok je srdžba prisutna u našem srcu ne možemo postati sveti zato što naprasit čovjek mnogo griješi. Srdžbu treba okovati krotkošću, a krotkost se postiže traženjem duhovne pomoći te snažnom i ustrajnom molitvom za sebe i za osobu koja je predmet srdžbe.

 

APOSTOL JUDA TADEJ ili O IZOPAČENOSTI VJERE. Apostolu Judi Tadeju pripisuje se autorstvo novozavjetne poslanice u kojoj se upozorava na kršćane koji opravdavaju svoju razuzdanost Božjom milošću i zavode ostalu braću krivim naukom, uzrokujući tako podjele unutar Crkve, a sve to potaknuti nekim svojim snovima (Jak 8). Voditelj duhovnih vježbi je istaknuo da moralna raskalašenost postupno dovodi do slabljenja i izopačenja vjere, a zatim i do njezina gubitka, dok je moralni integritet temelj čuvanja i propovijedanja Božje riječi. Jednostavno govoreći, tko živi čestito i pošteno, vjeruje ispravno, živi radosno i propovijeda istinito.

 

APOSTOL JUDA IŠKARIOTSKI ili O IZDAJI, OČAJU I SAMOUNIŠTENJU. Voditelj duhovnih vježbi dotaknuo se trostruke tragedije apostola Jude Iškaritoskog, a to znači njegove izdaje, očaja i samoubojstva. Također je pokušao odgovoriti na tri pitanja i tako objasniti tajnu Judine izdaje i njegove smrti: (i) zašto je Isus izabrao Judu Iškariotskog za svojeg apostola i iskazao mu svoje povjerenje, ako je znao tko je Juda i da će ga izdati?; (ii) zašto je Juda izdao Isusa?; (iii) koja je Judina sudbina u vječnosti?

 

APOSTOL MATIJA ili O ZAHVALNOSTI I NEZAHVALNOSTI. Kocka apostola Matije potaknula je Crkvu da se u molitvama na njegov blagdan sjeti i Bogu zahvali za kršćansku radost koja nas je dopala bez naše zasluge. Među najčvršćim temeljima naših odnosa jest upravo krepost zahvalnosti prema našim dobročiniteljima i to u prvom redu prema Bogu, a zatim prema našim roditeljima, poglavarima i posebnim dobročiniteljima. Nezahvalna osoba ne zaslužuje poštovanje, ali treba biti oprezan s osudom njezine nezahvalnosti, istaknuo je voditelj.