Samostan sv. Dominika - Dubrovnik

Samostan sv. Dominika – Dubrovnik
Dominikanski samostan
Sv. Dominika 4
20 000 Dubrovnik
Tel.: 020/322-200 (centrala)
Faks: 020/322-205
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Članovi samostana:
Fr. Tomislav Kraljević, prior
Fr. Stjepan Krasić
Fr. Vinko Šesnić
Fr. Mirko Ljubić
Fr. Pero Ćavar
Fr. Damir Šokić
Fr. Josip Dolić
Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovan je 1225. godine i nalazi se pokraj stare gradske luke na istočnom dijelu grada. Najstariji je postojeći samostan u Dubrovniku. Nakon dolaska prvih dominikanaca koji su se privremeno zaustavili u Dubrovniku na proputovanju prema Palestini gradski oci koji su čuli za njihovo nadahnuto propovijedanje zamolili su ih da ostanu u gradu. Darovali su im crkvicu sv. Jakova koja i danas postoji blizu samog samostana. Budući da se broj redovnika s vremenom povećavao, plemićka obitelj Palmotić darovala im je 1228. godine crkvicu s vrtom u istočnom predgrađu zvanom Ploče. Na tom mjestu dominikanci su sagradili prvo novu crkvu tijekom XIV. st., samostansku zgradu i klaustar početkom XV. st., te gornje katove i blagovaonicu tijekom XVI. stoljeća. S impozantnim zvonikom visokim 40 m samostan se savršeno uklopio u gradske zidine s kojima je predstavljao obranu grada.

Klaustar koji zauzima središte samostana unikatni je primjer kombinacije cvjetne gotike i renesansnih motiva prepletenog šiblja, dok su na njegovim svodovima razmještena 24 lika svetaca u kamenoj plastici. Gradilo ga je više majstora u nekoliko navrata, a nacrt je izradio Tommaso di Bartolomeo, koji, zanimljivo, nije bio arhitekt, nego kipar i ljevač oružja. U sredini se nalazi zdenac iz XVI. st. koji je u ono vrijeme napunjen mogao tri godine opskrbljivati vodom, ne samo samostan nego i dobar dio grada. 

Knjižnica, čija gradnja je započela 1492. g., služila je – kako se ističe u odluci senata Dubrovačke Republike – „na čast Božju, na ukras samostana i utjehu kako svih naših građana, tako i stranaca koji dolaze u naš grad“. Tom odlukom knjižnica je postala javna, prva takve vrste u ovom dijelu Europe. U njoj je sačuvano čak 239 inkunabula, niz vrlo vrijednih starijih izdanja i svjetskih rariteta, oko 100 srednjovjekovnih rukopisa s bogato iluminiranim inicijalima i ilustracijama.

Muzej je za potrebe posjetilaca otvoren 1970. godine i sadrži mnoga vrijedna umjetnička djela, kao i predmete slikarske, zlatarske i knjiške umjetnosti. Tako možemo naći slikarska djela domaćih majstora iz dubrovačke slikarske škole iz XV. i XVI. st. – tri pale majstora Nikole Božidarevića, triptih Mihajla Hamzića, veliki poliptih Lovre Dobričevića, kao i djelo firentinskog slikara Lorenza di Credia te diptih flamanskog majstora Hansa Memlinga. Posebno mjesto u prijašnjem kapitulu samostana zauzima i ulje na platnu mletačkog slikara Tiziana Vecellija iz 1550. godine – „Sv. Vlaho s Marijom Magdalenom“.

Crkva sv. Dominika jedan je od najvećih gotičkih prostora na istočnoj jadranskoj obali. Građena je od 1301. god. u gotičkom stilu, uz pomoć gradskog puka, a posvećena je već 1314. godine. Bila je to tada najveća jednobrodna crkva na istočnoj obali Jadrana s peterokutnom apsidom i tri visoka gotička luka. Pogled privlači oltarna pala „Čudo sv. Dominika“, koju je početkom XX. stoljeća izradio Vlaho Bukovac, veliki slikar iz Cavtata, te jedno od najvećih slikanih raspela u Europi – 5 m visoko raspelo Paola Veneziana iz 1350. god., koje je naručeno i postavljeno kao zavjet protiv epidemije crne kuge 1348. godine. 

Zvonik (1390. – 1450.) sadrži elemente od romanike do baroka, što je reprezentativni primjer uklapanja različitih stilova na principima sklada i umjerenosti.

Braća se bave spisateljskim, prevodilačkim i propovjedničkim radom. Organiziraju koncerte, izložbe, predavanja i predstavljanja knjiga.

Zanimljivosti:

  • Najstariji datirani grob u crkvi je iz 1315. god., koji pripada plemićkoj obitelji Crijević, a u klaustru iz 1325. godine.
  • Unutar same crkve postojala su čak 22 oltara.
  • Samostan se u početku nalazio izvan gradskih zidina, pa su ga 1365. godine opasali s vanjske strane radi sigurnosti samog grada.
  • U samostanu se čuvaju vrijedne relikvije, kao što su ruka sv. Ivana Krstitelja, glava sv. Stjepana prvoga ugarskog kralja, moćnik prsta sv. Dominika te mnogi drugi moćnici.
  • Klaustar je u vrijeme francuske okupacije (1806. – 1814.) bio pretvoren u konjušnicu.
  • Velika visina zvonika imala je za posljedicu mnoge udare gromova, koji su izazivali teška oštećenja kako zvoniku tako i u samoj crkvi.
  • U velikom potresu 6. travnja. 1667. god. grad i crkva pretrpjeli su velika oštećenja; crkva je izgubila krov i dio južnog zida; obnova koja je slijedila bila je u duhu baroka.

Svete mise:

Ponedjeljak
7:00 i 19:00
Utorak
7:00 i 19:00
Srijeda
7:00 i 19:00
Četvrtak
7:00 i 19:00
Petak
7:00 i 19:00
Subota
7:00 i 19:00
Nedjelja
7:00, 8:30, 11:00 i 19:00
Ispovijeda se nedjeljom pola sata prije svake mise i radnim danom po potrebi.