Autor pristupa stvorenome svijetu i čovjeku na zemlji koji gleda tu divnu Božju umjetnost. Usredotočuje se na pitanje: Što je čovjek i njegov život u beskonačnosti svijeta? Čitajući starozavjetne biblijske tekstove, autor daje neki prvi odgovor: čovjek je Božje remek-djelo koje ima povlašteno mjesto u Božjem srcu. Središte je stvorenoga svijeta, čuvar Božje umjetnosti i obrađivač Božjeg vrta. No postoji i čovjekova negativna strana. On je grešan i smrtan stvor, u njemu postoji neka obijest da zabacuje svaku ovisnost o Stvoritelju i čudna sklonost da oskvrnjuje i uništava stvoreni svijet – Božju umjetnost, i da pogrđuje i unakazuje čovjeka – Božje remek-djelo.

Stipe Jurič, dominikanac, rođen je 1951. u Tomislavgradu. Studij filozofije završio je u Chieriju (Torino), studij teologije u Bologni, a studij biblijskih znanosti u Rimu (PIB, PUST) i Jeruzalemu (EBAF). Bio je profesor biblijskih znanosti na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu (Angelicum). Autor je više knjiga i studija: Što je Bog rekao o patnji: problem patnje u Starom zavjetu (1997.), Biblija: misterij Boga i čovjekova spasenja izražen ljudskim jezikom (2008.), Ženska ljepota – najjača ljudska želja: žena u biblijskim mudrosnim spisima (2012.), Križ daje jakost letu prema vječnoj ljepoti: problem patnje u Novom zavjetu (2018.).

Knjiga je zreli plod iskusnoga svetopisamskoga znalca, biblijskoga eksperta. Ako je stoga poneki čitatelj, koji još nije imao prilike uzeti u ruke ovu knjigu, pomislio da je taj tekst samo za biblijske ili teološke stručnjake te da bi mogla biti teška za čitanje, na svoju veliku radost nije u pravu. Iskusni biblijski pisac Stipe Jurič piše znalački i, što je jedna od važnih vrlina ove njegove knjige, ima izvanrednu jasnoću izričaja s puno poetičnosti. Želim čitatelju da iskusi kako Juričeva knjiga govori otvoreno i egzistencijalno upravo njemu, svojemu čitatelju, čije se postojanje odvija u velikom rasponu “između ništavosti i božanstvenosti”.

Iz recenzije Pere Vidovića u časopisu u časopisu Obnovljeni život

Cijelu recenziju možete pročitati ovdje: Pero Vidović, Od žene-majke do zemlje-majke: Između ništavosti i božanstvenosti