Autorica u ovoj knjizi raspravlja o takozvanom narativnom jastvu, odnosno o tvrdnji da se identitet svakoga od nas u konačnici svodi na priču. Podrobno razlaže stavove glavnih zagovornika te tvrdnje i stavlja ih u širi filozofski kontekst, pokazujući kako pojam narativnog jastva rješava neke probleme vezane uz osobni identitet, autonomiju, praktično rasuđivanje te odnos jastva i mozga. Zaključuje da čak i ako se taj pojam prihvati kao iznimno važan te čak i ako se prihvati tvrdnja da je jastvo svake zrele osobe u osnovi narativno, ideja narativnog jastva ipak je u važnim vidovima ograničena.

***

U djelu autorica predstavlja problematiku, prednosti i nedostatke narativnog jastva vješto koristeći povijesni i problemski pristup filozofiji. Takav pristup obradi teme rezultirao je knjigom koja je prikladna za akademsku publiku zainteresiranu bilo za ovu specifičnu temu, bilo za pitanja poput što je osoba, osobni identitet, autonomija, i jastvo općenito. Uz akademsko čitateljstvo, šira čitateljska javnost, koju zanima dobar kritički pregled jednog od načina na koji se može pokušati odgovoriti na pitanje što je čovjek, također neće biti razočarana sadržajem ove knjige i u njoj će pronaći mnoge uvide u temu, kao i literaturu za daljnje samostalno istraživanje.

Iz recenzije izv. prof. dr. sc. Borne Jalšenjka, Luxembourg School of Business

'Ja kao priča' jest jasno i koncizno izložena knjiga. Svojim stilom na zanimljiv način prezentira ideje jastva i pojam narativnog jastva. Grgić, izbjegavajući nepotrebni filozofski žargon stvara štivo koje je jednako primamljivo stručnjacima (filozofima) i laicima (ne-filozofima). Nadalje, narativno jastvo je važna i relevantna tema iz dva razloga. Prvo, mnogi laici (ne-filozofi) poimaju osobni identitet upravo na narativan način. Drugo, narativno jastvo je marginalizirana i nedovoljno istražena tema u suvremenim raspravama osobnog identiteta.

Iz recenzije Davida Grčkog u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine

Cijelu recenziju možete pročitati ovdje: David Grčki, Ja kao priča: Narativno jastvo i njegove granice